eonima lutam sama
oko mene pusta tama
kad na srodnu dušu naletim
kako da se ne raspametim ?
puštam lonce, muža, dijete
zaboravi na me svijete
odnijet će me u visine
gledat će me iz blizine
vječnost ćemo dostizati
nitko neće pristizati
ništa mama, ništa tata
nemam cajta ni za brata
moja duša nebu stremi
a u meni ti ekstremi
crno bijelo povazdan
ekran mi je umoran
prsti mi se pletu
sjest ću u raketu
pfiiijuuuuuuuuuuuuuuuu...
do raja ću naći put
kroz praskozorja violetna
i nitko neće biti ljut
jer prvo ću skuhat gulaš sjetna...
i ostavit ga na ledu krutom
a tad ogrnut ću se kaputom
koji je poput čarobnog plašta
i odnijet će nas na krilima mašta
( a možda u led ide i pašta ? )
ivana
bglavac
edin.kecanovic
