Pohlepa je pohlepa. Da nije tako ne bi se zvala pohlepa, ne bi upotrebljavali tu riječ, upotrebljavali bi riječ cikla, daska, šerovanje… ili neku drugu riječ. Određene stvari nastaju iz pohlepe a ne iz onoga što je ili što se postalo na pravi razvojni, na ispravan način.

Pohlepa za zdravljem i pohlepa za novcem u osnovi je samo pohlepa. Tako i pohlepa da se bude ezoterik. Prvi korak na tom putu je da se ono što nije ubaci na bezobrazan način u ono što samo po sebi je. Da se ubaci sebe. Tada igra počinje. Tada ono što nije postaje i traje dok traje. Većinom je to vijek balona od sapunice. Način je da se krene pomagati. Jer bezobrazan način najbolje prolazi ako se uhvati pod ruku sa namjerom da se pomogne. Namazanom naravno na kriški kruha koja se zove bezobrazan način na krivom pojmu.

Mogu li se kadice, elektro-cijevi, razni strujni krugovi kao i krugovi u žitu uistinu strpati pod ezoteriju? Mogu li se pod ezoteriju strpati sva novokomponirana tehnološka sranja, sve vrste vibratora, naprave koje trepere, i mogu li se ezoteristima zvati oni koji time rukuju? Mogu, očito je da mogu. Proširivanjem pojma. Metodom tovljena guska. Jer, sve je moguće. Moguće je i da onaj koji zna odčepiti bocu motornog ulja za sebe govori da je mehaničar, moguće je da onaj koji zna ispeći kruh za sebe govori da je pekar. Sve je moguće ali je i blesavo.

Blesav onaj koji se usudi kao i onaj koji to prihvaća. Ljudi su naime skloni da nešto što ne pripada nigdje ili malo gdje, nešto što je samo za sebe nepostojeća kategorija i stvar koja ne funkcionira na razini zdrave pameti, što danas je a sutra nije, trpaju u nešto što je ljudima nepoznato, pomalo strano i mistično kao što je ezoterija. Ezoterija trpi sve, trpi budala i pojmova bezbroj. Samo što tom metodom i takvim pristupom stvar gubi smisao. Svaka stvar. Elektro-tuba, elektro kadica kao i ezoterija kao način spoznaje u smislu duhovnog. Što je u kadicama duhovno? Ništa. Jesu li razni tepisi duhovni? Je li način distribucije duhovan? Malo sutra. Je li sam čin prodaje i određena cijena čin na duhovnoj razini. Je ako ćemo se lagat. I reći da je sve dio duhovnog. Je, samo o kojem se duhu radi i želimo li biti u tom duhu? Malo da a malo ne? Ili, duhovno je utoliko što se sve odvija u nekom duhu. Samo, kakvom duhu i žele li pravi ezoteristi tog duha u svom pojmu? Njih se ne pita metodom uzimanja svih prava. Otimači i otimačina. Neka takvi sklepaju svoje pojmove. Pomaganje turbokadnim električnim tubama i krugovima, naprimjer.

Možemo li namjeru za prevarom strpati u duhovnu kategoriju? Možemo, naravno da možemo. Sve se može. Može se i krempita ubaciti u juhu i sve to zajedno slasno pojesti. Tko hoće jesti. Jer, logikom nekih, spoznavanje učenjem u smislu duhovnog je i kada te netko opali bejzbol palicom po tintari. To više nije kategorija – kriminal. To je ezoterija. Onesvijestiti i prevariti je ezoterija? Namjera za pomaganjem čak i kada nema prevare i onesvješćivanja je ezoterija? Ma nemoj?

Kada i kako nastaju ovakvi deformiteti? Nastaju onda i na način kada netko vlastite aktivnosti podvodi pod željene aktivnosti. Dakle, laže samog sebe nastojeći ono što radi tumačiti na način onoga što bi htio raditi i biti. Laže dakle sebe samog, laže cijeli svijet i zagađuje svaku okolinu. To je veza, krošnja i korijen. To su te ralje.

Ezoterija je ezoterija, kadica je kadica a lopoč je lopoč. Šenut onaj koji to ne vidi kao i onaj koji to ne shvaća. Oba šenuti. I nema tu zdrave pameti.