Postoje mnogi za koje govore da su mudri. Jedan od najmudrijih je rekao da je smijeh lijek. Rekao je to zato jer je rečeno da je rekao, da je mudar i zbog toga je i proglašen mudrim. Je li rekao, pitanje je. Je li bio mudar, stvar je zdrave pameti onoga koji mudruje njegove mudre mudrolije.

Naravno da do mudrih otkrića o ljekovitosti smijeha nisu došli mudri znanstvenici, dravni mudraci niti itko danas proglašen mudrim. Do te mudrosti je došao onaj kojem je smijeh trebao kao lijek. Tako se dolazi do svega. A mudrac mu je pokrao i lijek i uzrečicu. Zbog pameti. Ovo je očigledan dokaz da su manje pametni manje i mudri ali su zato kreativniji i zdraviji. I manji su lopine. Sada je sasvim jasno kako nastaju mudraci, tko je pacijent a tko je zdrav i kako se dolazi do svega.

Dnevna doza smijeha je identična po ljekovitosti dnevnoj dozi čuđenja. Jer čemu se smijati ako ne čudacima, čudesima i čudnim situacijama. Pa i sebi. Svaki drugi smijeh nije smijeh nego patologija. A patologija je riječ koja zaudara na mrtvo. Sve što se tiče bilo kojeg čudesnog ozdravljenja vezano je ili za smijeh ili za čuđenje. Zato se i desi čudo. To je opet dokaz da se iz pameti čudo nikada nije stvaralo a ni desilo. Desilo se što se desilo ali to ni u koga nije izazvalo ni smijeh a ni čuđenja.

Zdrava pamet naravno uvijek pomaže. A mudrost se stvara iz velike nužde ili se jednostavno pokrade. Male nužde nisu vrijedne spomena.

Postavlja se pitanje ima li ičeg čudnog i nepristojnog čudimo li se i smijemo li se kome ili čemu kao i razilazimo li se ili ne razilazimo li se sa drugima ako je za nas to ljekovito? I radi li se u ovom slučaju o čistom održanju vrste?