Postoji mnogo gurua i inih turbana, više ili manje bradatih talibana, koji se svi redom pomalo ili poviše šlepaju uz iscjeljenja i iscjeljivanje. Ljudi i odnosa. NEKI I ČOVJEČANSTVA. Raznorazna iscjeljenja i raznorodna iscjeljivanja, sve potkrijepljeno nekom od filozofija ili kolaž filozofijom. Onom pokljucanom po kokoš sistemu. To je sistem kljucanja slijepe kokoši koji podrazumijeva da se kokoš više ILI manje nakljucala. I da su pilići na broju. I da korito više ILI manje drži vodu. Jer kokoš i pije. A i kokodače. Pa tako i gore spomenuti kokodaču.  

 

Jasno je zašto to rade, zašto to prodaju. Problem iscjeljivanja i problem rješavanja odnosa je oduvijek bila roba koja se jako dobro prodaje. I još bolje naplaćuje. Prisilno ili dobrovoljno, ovako ili onako, sasvim svejedno. Prodaja je prodaja. A AMBALAŽA, AMBALAŽA.

 

Što ustvari iscjeljuje i u kojem grmu leži zec, odnosno iscjeljenje kao i rješenje nekog od odnosa? Kao i svaka istina, tako je i ovaj odgovor jednostavan. Svatko u sebi posjeduje moć sadržanu van njegove više-manje bolesne pameti, u zalihama vlastite a i sveprisutne zdrave pameti. Kada počne smatrati drugačije, kako se opamećuju, kako se privode zdravoj pameti, tako se ta moć oslobađa. Zdrava pamet počinje djelovati i čini svoje sukladno količini koja je oslobođena. Ili sukladno prostoru koji smo joj stvorili. Što više zdrave pameti, to cjelovitiji i bolji rezultat. Što više sumnji, to više uzalud rasutog lijeka, uzalud rasute zdrave pameti. I to je sve.

 

Nikad nitko nikog nije iscijelio. Samo ga je doveo na korito zdrave pameti da se napoji. Toj vodi koja teče iz samog Izvora. Tako da iscjeljivanje a i iscjeljenja uopće ne postoje. Postoji privođenje zdravoj pameti. Da bi se nekog privelo zdravoj pameti, riječi skoro da i nisu potrebne. Tone posječenih stabala uzalud, uzalud reciklirani papiri. Dovoljno je ukloniti prepreke na putu. Samo tako. Može i bez riječi jer bolesna pamet prirodno teži zdravoj.  Govorio ne govorio.

 

Mogli bi dakle zaključiti da je svako izlječenje zdravlja i odnosa proporcionalno vjeri u vlastitu zdravu pamet a obrnuto proporcionalno sumnji u nju.  Pa ti sada sumnjaj koliko hoćeš. Tvoj problem. Ili vjeruj.

 

A sva kompliciranja i kilometri objašnjavanja, ona potiču iz neznanja… kako učiniti. Jer kada se ne zna, komplicira se. Pa se smišlja i izmišlja. A za znati, potrebno je kopati. A ne filozofirati.

 

Lijepo se zatvore vrata za pamet koju se ima, otvore se vrata za zdravu pamet i piješ svu pamet (a time i zdravlje) svijeta. Kao što i poslovica kaže. A kaže i da se žudi za zdravom pameti. Ili je tako, ili je narod glup.