Sve se mrda miče i piči. U raznim pravcima. I prema mogućnostima. Sve se sudara i opaljuje. Opaljuje tko koga i kao stigne. Sve što ne mrda, ne piči i ne opaljuje, mrtvo je. Ali mrtvo, nikada nije dovoljno mrtvo. Jer nije.

Jednom opaljeno ili negdje opičeno, to više nikada nije isto. Sve što je uvijek isto to je mrtvo a ponekad i ne dovoljno mrtvo.  Mrtvila postoje na svakom koraku.mrtvila-mrtvila i ne dovoljna mrtvila.  Najveća ne dovoljna mrtvila današnice civilizacijske su tekovine. I to samo one, a saamo one su skoro sve, koje su saživjele i kao mrtve ali ne dovoljno, nekako žive i  imaju svojstvo da umrtvljuju sve živo.

Pristojnost i pristojno ponašanje su ne dovoljno mrtvilo koje ubija za poludit. Pa se od toga ludi. Ludi se toliko da se ponekad dešava da cijele grupe ljudi kao i cijele nacije polude. Polude od gušenja nametnute pristojnosti koja rezultira općim ludilom. Kad-tad ali svakako ne nikad. Što reći i što učiniti?

Ništa se naravno ne može izdvojiti. Preostaju opcije:  umrtvljivanja do kraja svega živog kao i nedovoljno umrtvljenog, kao  i opcija oživljavanja mrtvog i ne dovoljno mrtvog. Treća opcija sam ja. To je najlakša opcija. Glasajte za mene.

Dio Vajranovog govora održanog na Institutu za zdravu pamet prigodom osnivanja stranke. Danas, dana gospodnjeg 23. Prosinca godine ove oko 14 sati.