Mlabos:

Balansirajmo, dozvolimo si dovoljno manevarskog prostora za mogućnost da se klatno opet vrati na početnu točku...i dobije dovoljno vremena za ponovni zamah...u tome je zapravo ljepota življenja, jer sve izvan toga je statičnost = smrt, destrukcija nasuprot stvaranju....

Vajran:

Baš lijepo. Ti bi se klatila. Malo sutra. Treba si napraviti toliko manevarskog prostora da ništa ne bude kao što je bilo a kamoli da se to vidi, toliko prostora da se ne vidi od prostora ni gdje je početna točka. Koji se to luđak vraća na početnu točku i zašto bi? Gdje je početna točka? I zašto dobivati vrijeme za ponovni zamah?

Meni to liči na lagano umiranje. Zamahneš, mlatneš i gotovo. To je to. Samo ako se može i daj bože da se može svaki put. To je ta ljepota života i ta dinamika. To je stvaranje nasuprot destrukciji. To je manevarski prostor.