Zašto se u narodnoj ne spominje situacija već koža, moglo bi se objasniti starošću narodne koja datira iz vremena prije tekstila, iz doba kože, odnosno doba prije kože, doba golotinje. Doba vlastite kože i ničega više. Čovjek je dakle u situaciji. Sve oko njega i on sam je situacija. Poznavati nekog i shvatiti nekog, to ustvari znači ponajprije poznavati njegovu situaciju, a da bi upoznali situaciju, potrebno ju je istaknuti, pridati joj važnost. Da bi počela curiti, da bi osjetili i vidjelu njenu strukturu, kvalitetu i kvantitetu.

Kakav je netko, to uopće nije važno. Jedino što je od važnosti i značaja, njegova je situacija. Ona ga je učinila time što je i  to su te daske koje život znače. Situacija i preuzeta uloga. Loše ako je dana, dobro ako je odabrana.  Svaka situacija, kao i svaka predstava ima svoje uloge kandidate i glumce. Više ili manje školovane ili spretne. Uistinu je teško iz vlastite kože. Pa i onda kada ti netko izvuče daske ispod nogu i klepi te njima po tintari.