Zamišljanje stvara sline i vezuje nivoe uma. Tako kažu. Ili bolje rečeno, to je konac kojim su zakrpama pokrpane hlače. Jako stare hlače i bezbroj zakrpi od kojih se hlače ni ne vide. Zamišljanje je jako staro. Ulaziti u to područje jednako je ulasku u vlažne podrume najstarijih građevina. Zamišljaj je kao i sve što je građeno, građeno metodom mrkve i batine. Metode koja je danas izraženija no ikada.
To je metoda koja danas djeluje u ježeva i klokana, ježeva, gujavica… ali ne i u ljudi. Ili ne bi trebala. Čovjek je svojevremeno dobio jedinstvenu priliku koja se zove zdrava pamet, priliku i alat od velike pomoći onome koji želi zamišljati. Zdrava pamet je kroz vrijeme oplemenjena zdravim znanjem, sve je veća… tako da zdrava pamet zna da zna. To zna zdrava pamet a zna i čovjek koji zamišlja. Točno zna što je unutar a što van zdrave pameti. Prvobitni cilj zamišljanja je bilo ostvarenje. Tako je i sada. Svako zamišljanje koje je neostvarivo, kojem je uskraćena mogućnost ostvarenja, suprotno je bilo kojoj pameti i van svake inteligencije roda ljudskoga. To je proces koji se odvija u glavama posebne vrste, vrste zvane ni klokan-ni čovjek. (nknč) Problem je, ako ga uopće ima i kako za koga ga ima, u istini a istina je sve što je ostvareno, ostvarivo ili neposredno izraženo. Problem istine se odražava na zamišljaocu-van-svake pameti i iskakuje kao laž. Laž bez klokana, smisla i znanja. Ježa a i gujavice. Balončić koji pluta a da ni sam ne zna zašto. I ne samo to…
Dio je to intergalaktičkog zagađenja tako da slobodno možemo i reći a i usporediti proces sa bilo kojim dimnjakom koji puši li ga puši. Dim u zraku nema temelja, nijedno zamišljanje koje nije utemeljeno na ostvarivom a ovo pak na znanju, isto tako nema temelja. Nema tu napretka. I sve je to nalik industrijskoj revoluciji. Koja isto tako nije donijela ništa dobroga.
Kako god, imaginacija klokana je s obzirom na mrkvu a i na batinu usmjerena unazad a čovjekova bi ako nije klokan a ni majmun a još manje gujavica, trebala biti usmjerena prema naprijed i prema ostvarenju. Sukladno znanju i željama. Zamišljanje kao i radi zamišljanja je kao vatra koja gori a nikog ne grije.
Kako god tko shvatio, ja želim kontrolirati svoj život. To se sasvim sigurno ne može činiti nekontroliranim zamišljajima i nikako se ne može činiti bez zdrave pameti. U tome pomaže i danas spomenuta inteligencija. Mogu reći da je napredak u životu proporcionalno vezan za sposobnost kontrole zamišljaja a obrnuto proporcionalno sa nemoći nadzora toka misli. Ništa što gradi nije eksplozija. Ni ona u glavi kada eksplodira, ne gradi. Ona mozak raznosi. Samo što za krpanje mozga, za razliku od spomenutih hlača, nema konca a nema ni početka. Igle isto tako nema. Nemoguća misija. Bez obzira na snagu volje. Nijedna snaga volje ne može to pokrpati. Ne može ni zamišljaj a ni izmišljaj. Čini se nepopravljiva šteta. Preporuča se kontrola eksplozije u glavi. A bomba, to je ono spominjano klupko. A sada, da objasnim što je činiti...
(uvodni dio govora na temu inteligentnog djelovanja u Institutu za zdravu pamet...)