Dahom tvojim osmislio sam život

koji pretvaram u pjesmu.

Dahom života koji gori u tvojim očima,

i pjesmom o svjetlu kojim iskri tvoje lice,

ti bojiš snove proljetnim suncem.

U danu sam kojeg tvoje svjetlo budi.

Sreća kojom zračiš pripada nama,

ništa nije ni točno a ni pogrešno

jer moje je srce u pravu.

U cijelom svom vremenu svijet je zamišljen nama.

Možeš mi govoriti što poželiš,

možeš mi pričati priče možeš činiti što hoćeš.

U mom sjećanju ostati će zauvijek samo trenutak

u kojem je rođena moja ljubav u jednu ženu

srcem koje samo što se nije ugasilo.

Naša radost ostaje među nama, ja ostajem pored tebe.

Misli mi dolaze i odlaze svakog dana, svakog trenutka.

Ne znam što je pogrešno a što točno jer moje je srce sa tobom.