"Baš kao što je postojao prvi trenutak kada je neko protrljao dva komadića drva i napravio iskru, postojao je i prvi trenutak kada se osjetila radost, kao i prvi put za tugu. Neko vrijeme, novi osjećaji stalno su se stvarali. Želja je nastala rano, kao i kajanje.

Kada se tvrdoglavost prvi put osjetila, proizvela je lančanu reakciju, stvarajući osjećaj ozlojeđenosti sa jedne, i otuđenje i usamljenost sa druge strane. Moguće da je izvjesno vrckanje bokovima označilo rađanje ekstaze;  munja je izazvala prvi osjećaj straha.

Suprotno logici, osjećaj iznenađenja nije odmah rođen. Nastao je tek kada su ljudi imali dovoljno vremena naviknuti se na stvari kakve jesu. Moguće da je najstariji osjećaj na svijetu - osećaj ganutosti. Kada su jednom počeli osjećati, ljudi su željeli osjetiti još više, dublje, uprkos sjećanju na to koliko je nekad boljelo.

Ljudi su postali ovisni o osjećajima. Izmišljene su nove vrste radosti, zajedno sa novim vrstama tuge: vječno razočaranje u život kao takav, olakšanje zbog neočekivanog izbavljenja, strah od umiranja.

Čak i sada, svi mogući osjećaji još ne postoje. "

N. Kraus - "Povijest ljubavi"