Često postajemo žrtvama utjecanja drugih ljudi što je ravno i identično boravku u logoru otvorenog tipa. Ili u karanteni, tom mjestu gdje borave zaraženi.
Držanje za tuđe ideje je ustvari držanje pijanog za plot. Kao i slušanje tuđih savjeta. A to označava nesposobnog onesposobljenog mozga da neometano djeluje i mozgom sapletenim nogama da slušaju. Što opet ometa jedinstvenost vlastitog postojanja.
Osnovno svojstvo savjeta je da se lijepi. Posebno na nezdravopametna područja ljudske psihe. Čak i uz sva nastojanja da nam se ništa ne zalijepi, da ostanemo čisti pred sobom, od silne rafalne paljbe uvijek se nešto zalijepi. Uvijek postoji neki zalutali metak. Na svakom frontu.
Svi nešto savjetuju. Starokineska kaže: čuvajte se takvih, takvi su opasni. Po vas. To je jedino bitno. Jesu li opasni po borove iglice, manje je bitno. Savjet je napoklanjaniji poklon na svijetu.
Tako kažu sve statistike. Dijeli se šakom i kapom a kao i svakom poklonu a ni konju, njemu se u zube ne gleda. Navodno. Lijepo, divno i krasno. Na pristojan način, korištenjem osobnog nezdravopametnog teritorija, zatvorene su nam oči. Pretvoreni u slijepce koji ne vide kod zdravih očiju a sve iz nastojanja da budemo pristojni. I iz činjenice da nemamo zdrave pameti.
Pa si zbrkan ili nisi pri sebi. Može se reći i ovako a i onako. Sasvim svejedno. Bilo koju ideju koju iznesemo u javnost, nju prate savjeti. Svaki savjet je različito mišljenje, svaki savjet je kontaminacija ideje. Sve zajedno čini zbrku u glavi. Bez obzira na sve pa i one najbolje namjere.
Evo dobrog razloga za nošenje čekića i dobrog povoda za čekićanje. Svi bi savjetovali, svi bi pamet prosipali. Koliko je posuto zdravopametno, pitanje je. Ja bi ovako, ja bi onako. A ja bi takve čekićem. Terapeutskim. Onim koji privodi.
I… što sada i što reći? Prije nego mi išta savjetuješ, ja ću tebe pitati. Jer uvijek, kako što uvijek ima jer (ali i ali), i ja uvijek imam par pitanja. Zdravopametnih. Prema-tome, dabome. SVEGA IMA.