Ono što će se desiti primijeni li čovjek upornost u vjerovanju, bilo kakvu u bilo što, sa tom će energijom usisati ljude u vlastiti tok misli. To je takva energija i usisavanje ljudi je njeno osnovno svojstvo. Uskratiti nekoga za vlastiti tok misli i privući ga u svoj, to je isto vrag. Zato se kaže da smo svi malo vražiji.

Vratim li se na onu Buddhinu i ne shvatim li njenu bit, ili je zaobiđem, zaključiti ću da ako razmišljam da sam postao ono što sam mislio, isto tako ću zaključiti da to nije ono što jesam. I da je sve to ipak samo ideja, ono spomenuto a popljuvano jaje. Svakako ću kao rezultat dobiti, kao netko tko je uvučen i u toku, da mogu biti očitan od nositelja toka a time i manipuliran. Neki su toliko zaglibili da ne mogu a da ne budu očitani a drugi su pak toliko zastranili da ne mogu da ne očitavaju.

I zaključio bi isto i da me isti tok uopće neće dovesti do odgovora na pitanje tko sam ja a time će me navesti u tok koji nije moj. Kriva je cesta i put u pakao. I to je vrag.

Svaki duhovni vođa, (vodio jednog ili narod, isto je) a i svatko tko se uvjerio da je duhovnjak  (asistent duhovnom vođi) jer i on bi nekog vodio čim je sebe u to uvjerio,  osjeća potrebu da drugima prenese svoje čvrsto vjerovanje, što je samo čvrsto vjerovanje a nikako istina a ni zakon. Mnogi žele drugima utupiti vjerovanja. Vrlo rijetko ćete u životu, ili čak nikada, naići na nekoga koji će imati vlastito vjerovanje, ideju. Nekoga tko je van toka i koji ne može ni u kojem slučaju biti očitan od ni jednog nositelja toka kao ni od jednog čitača bilo koje vrste.

Zakoni stanu u deset rečenica a duhovni vođe u stvari prodaju svoju ideju. I pišu knjige.  Duhovni su vođe a i oni koji su se uvjerili da su njihovi pomoćni usisavači (čitaj duhovnjaci…) prodavači magle koji su na temeljima božjih zakona napisali i prodali vlastitu ideju onome koji je hoće, čineći kriminalno djelo time što su u jednom trenutku svog razvoja sasvim sigurno došli do spoznaje da su svojim mislima zagadili ljude i njihovu svetu točku a koja je jasno definirana u spomenutoj Buddhinoj izjavi.

To je neobraćanje pažnje za posljedice koje je prouzročila usisavanjem u vlastiti tok misli. Ne može se bilo što činiti a da se nema posljedica. Da bi rješavao vlastite probleme, a problemi su zastarjele misli  (ono što se nekada drugima reklo, to je uzrokovalo problem), nemoguće je to činiti bez privlačenja odgovora. Privlačeći odgovore, privući ćemo ljude. Što smo veći problem, više ćemo ljudi privući kako bi dobili više odgovora. Mi a ne oni. Što uopće ne mijenja činjenicu da smo problem ako smo takvi.  Pa ti sad u nešto slično opisanom vjeruj. Ni slučajno. To je vrag.