Umjesto da ja vas razumijem, volite me. Volite me sa razlogom. Ima razloga. Volite me nježnog i pahuljastog kakav i jesam. Volite me ovako dobrog, volite me prepunog razumijevanja, nesvadljivog, smirenog, uvijek spremnog na lijepu riječ i uvijek zahvalnog za sve. Jednostavno me volite. Lijepo vas molim. Hvala, hvala i hvala… i zar je to tako teško?
Ne udarajte po meni, vi koji udarate, to nije lijepo od vas. Nije lijepo a nije ni dobro. Ni za vas a ni za mene. Nije ni dobro, nije ni pahuljasto, nije ni nježno. Lako je po slabima lupat. Nađite si nekog jačeg ako baš morate… lupat.
Zapitajte se kakvi ste vi to ljudi, po meni ovako dobrom... Sram vas bilo. Sada se idem ljutiti na svih koji me mlate, ovako pahuljastog. Idem se ljutiti na vas na način da ću uzeti čistu, mekanu, bijelu krpicu, natopiti ću je octom i blago si masirati lice kroz koje će ubrzo izbiti ljuto, ljuće i najljuće…
Sada ću vam ispričati jednu priču, priču iz moje prve inkarnacije. To da bi vidjeli da sam ne samo dobar nego i pametan. Volite me. Volite me ovako dobrog i pametnog kakav i jesam. Evo i priče pretvorene u meditaciju:
Kako prepoznati zatupljenog čovjeka? lako i jednostavno kao i sve. To je onaj koji nikada ne postavlja pitanja.
(meditacija) meditirajte na pitanje…
Kada je najstariji kinez vidio da mu nitko ne postavlja pitanja, proglasio je sve kineze zatupljenima. Što je time postigao?
(meditacija) meditirajte na pitanje…
Postigao je da je njegovo djelo dobilo na važnosti i težini. Pitanja mu nisu oduzela energiju, započelo je djelo a time i kinez, postojati kao konačna istina, ništa nije dovođeno u pitanje. A zatupljeni su ostali zatupljeni. Ni dan danas ne pitaju. A ni djelo im ne dobiva na važnosti. Samo postoje. Super.
(meditacija) meditirajte na starog kineza
…osjećate li zatupljenost i volite li me sada? Super. Sve je sada super i samo se vonj octa osjeća… neka.