Prije nego je pristao voljeti tu ženu, gledao ju je neko vrijeme, najprije izdaleka. Vidio je kako leprša, vidio je kako čini i osjetio je način na koji razmišlja. Ona slika koja je pogodila njegov pogled sa ljepotom u ritmu boje, ono je što dotada nije vidio.

Vidio je kako uvijek pomalo nečim zabavljena očekuje da joj da do znanja da primjećuje. Polako, sve se uklopilo i vidjelo se da je uzaludno graditi strukturu koja je već postojala u vremenu. U oblaku vlastitog mirisa i oteta svojom ljepotom, bila je tako savršena i ničeg nije bilo što bi se moglo ili moralo promijeniti.

Otkucaji su u ritmu rasli i prostor se popunio na način da je ona bila svugdje. Više nije bilo moguće vidjeti, samo čuti njen pjev u svjetlu. Sve kao da je stalo. Nešto kasnije su zaspali. Poslije tog sna, volio ju je zauvijek.