Ne tražiti osmjehe oko sebe jer oni su već dio tvojega zdanja,

u njemu su dijelićem ljubavi koja ti raskošne galerije  spaja,

a tuge su tek komadići iluzije da ti je aureolu sakrila tama

i da u tebi ima mnogo manjeg, od životnih visina i beskraja

 

Tu su i davne odluke, bez kojih ne bi nosila breme ovih zora

makar si birala nositi ga u ovom Sada; i nositi ga posve sama,

slutila si, da se  ni bol ne treba mrziti, već ju se poštivati mora

jer će te ona osloboditi stijene za koju si dotad bila prikovana

 

Još uvijek ne shvaćaš od kojih si svjetlosnih izvora sazdana

i da su u tebi kristalna jata ptica, svile vječito sigurna gnjezda;

još na početku, Svega sjeme palo da nikne u tvojim brazdama

i samo je u tebi rođena i traje jedna čudom neugasla zvijezda

 

Stoga, ako ponovo zalutaš preko neželjenih paralela traženja

rasprostrtim ispod tebe poput ribarske mreže istrošene i otežale;

bit će ti teško razumijeti okolne poruke  bezgraničnog važenja,

jer one su, od drugih na istom putu izgubljenih, k tebi dolutale

 

Kad god pokušaš plimom unutarnjih susreta doploviti do sebe

one, koja u svom korijenu ima i nosi hrabrosti cijeloga svijeta,

teško ćeš stići do cilja, dok ne spoznaš vlastite sudbine potrebe

i zašto toliko boli razlika između tebe putnice, i u tebi dijeteta

 

Na putu traženja svog lika od svjetla, i razloga ovoga uspona

ništa izvjesno i sa sigurnošću, o sadašnjoj Ja, nećeš moći izreći;

teško ćeš naći mjesto gdje bi ti se misli sakrile prije kišnih sutona

i nećeš vidjeti prave prijelaze preko virova koje tek trebaš prijeći

 

No, to i nije razlogom da ne plivaš protiv olujnih struja i ove sebe

u kojima su i mnogi veliki plivači znali ostati porazom obilježeni

za sve što se trebaš učiniti, dovoljno je prosto postojanje potrebe

kada će lovorov vijenac konačno pripasti još jednoj čudesnoj ženi