Voli me

 

kada se sama i s lišćem po stazi

 

igraš besciljnih igara svjetala i sjena

 

voli me

 

kada nikoga nema da te pred san pomazi

 

i kada ti niz prozore lije jesenska kiša lijena

 

 

 

Voli me

 

kada u tami usamljeničke sobe u sebi osluškuješ

 

daleke odjeke jednom odsanjanih snova

 

voli me

 

jer nikome osim tebi nije dato da još jednom bude

 

nekim novim početkom davno nestalih izazova

 

 

 

Voli me

 

kada se skrivajući i makar neispunjena vraćaš

 

s tajnih, u prošlost usmjerenih putovanja

 

voli me

 

kada ni sama ne znaš i ne shvaćaš

 

zašto sam baš ja završna luka svih tvojih lutanja.

 

 

 

I konačno; Voli me

 

da bih i ja ponovo učio voljeti

 

neke zaboravljene priče pjesnika i sretnih ljudi

 

voli me

 

jer čini se, zbog tvoje će ljubavi manje boljeti

 

ako me vrijeme skitnica, iz toga sna jednoga dana probudi