Tko si ti

Tko si ti a da nisi najbolji dio Postojanja koje te u svome okrilju krije
i zašto bojazan od te veličine bez mjere, u ničim ograđenom bivanju;
zašto taj grč prije skoka u njegov val, i strah da se preko tebe ne prelije
u izvjesnosti predaje njegovoj ponudi i njenom bezuvjetnom primanju?

Možda si bosonogi putnik koji je kroz životne eone slijedio druge;
navikao predavati se bez borbe, čuvajući snagu za neki budući rast;
bojeći se putovati sam u strahu od lažnih predvodnika i njihove poruge
nisi naučio ne preuzimati iz središta njihove praznine odbačeni balast

Možda si stoga i zaboravio da je Svemir u tebi ocean u blistajućoj kapi;
neobuzdana sila valova uspavana u mreži jednog od čudesnih kristala;
propuštajući spoznaju da svaku svoju od realnosti moraš sam izabrati
nisi ju obgrlio, premda je kao dio Cijelog oduvijek samo tebi pripadala

Time si u samom sebi stvarao mozaik istine zauvijek odvojen od svega;
umjesto da ostaneš gladan njegovog sadržaja i ponuđenog sveobuhvata;
zadovoljavao si se hladnim mrvicama ostruganim s vrha ledenog brijega,
dopuštajući da te odgurne s čudesnog križanja na početku preobrata

Mogućnost osvijestiti sebe kao dijela bez kojega se Cjelina ne bi vrtjela
stvarni je kod oslobođenja od svih strahova i vlastitog zadnjeg utrnuća;
mjesto je iz kojega je posljednja ptica znatiželje iz tvojih očiju poletjela
najavljujući s tim uzletom iza višestoljetne tmine neka nova svanuća

Uspinjući se krilima svijesti, da bi mogao padati prema srcu Postojanja
moć je koju osviješteni Ikar, od pradavnog praiskona krije u tome kodu;
u letenju, kada te ništa ne dijeli i ne postoji osim jedino sebi pripadanja;
postaješ Cjelovitost sama, jednaka u korijenu mira i na nebeskom svodu

Kada umjesto kaosa razliveni mir postane sadržajem dna tvojega mora,
kada ga u sebi prepoznaš, plivat ćeš prepuštajući se svim valovima života
tada nećeš kupovati sigurnost izlizanom monetom nečijeg slatkozbora
jer jedina vrijednost bit ćeš Ti-cjelina, a vaša zajednička moneta dobrota

Slavomir Cune Miljević