Tko je to

 

Tko je ona što zaboravlja da netko u svojim davnim korijenima pamti

sve skrivene  tajne, k jednom lutalici upućene a neispričane priče;

svjesnog praznine u pitanju, zašto u njoj  sve manje stara vatra plamti

a svi zagrljaji koje povremeno nudi, davnom početku uopće ne sliče

 

Koji ga to stranac, skriven iza njenog imena i lika, po neki puta pozove

i tko to neznan, u njenom tijelu igra isprazne uloge ne predobro naučene

koji bi to nepoznati udaljeni došljak ponovo htio krišom u njegove snove

naizgled ne tražeći ništa, a sam nudeći neskladne melodije nenaručene

 

Tko se to umjesto nje svakog neumivenog jutra oblači u njenu odjeću

i ulazi u njene neuslišene,  možda sa strahom ili trudom, potisnute želje

da li je to neki tajanstveni poziv iz dubina ponovo i dosadno salijeću

i koji to vremenski stroj prošlu budućnost, neumitnošću sadašnjeg melje

 

Zašto mu se pričinja da ona opet luta uskim i neosvijetljenim putevima

izniklim iz pradavnih križanja, skrivenih i tek nazretih u maglama poznatog

zašto mu neka tuđa sjećanja opet prijete svojim tamno crvenim skutovima

naizgled nudeći sigurnije korake, no s uvjetom spoznaje nespoznatog.

 

Pita se koliko ga još koraka uz nju, a bez nje, čeka u nekom skrivenom sutra

prije stizanja na cilj od dosegnutih sanja, i prije ponora traženih iskupljenja

zbog čega su to sigurnosti ovog naizgled životna besmisla u nadolazeća jutra

nedovoljna za preporađanje vjerovanja u izvjesnost već dodirnutih snoviđenja .

 

Sačekat će ipak; možda se na ovoj pozornici od tuge i života, san ipak pokrene

onda kad i umorni statisti u separeu prestanu skriveći točiti posljednje tajne litre

pomisli: možda se tada opet probudi prastari zov koji ju je jednom doveo do mene

i možda se baš to čekanje konačno pokaže vrednijim i od zlatne pobjedničke mitre