Susret i smiješak

 

 

Svaki je susret za navijek ugrađeno sjećanje

s mnogokojeg od puteva zapretenih u daljine,

ugrađen je u mnogočije nenamjereno lutanje

s početka uspona do zadnjeg vrha životne visine

 

U svakom se od susreta pronađu djelići sebe;

otkriju se u tami koju Cjelina uvjetuje i nudi;

mnogo su više od svih želja umorne potrebe;

jedina su od zora, koja vrijedi tek kada zarudi

 

Putnik na putu, sadržaj je za tebe pisane poruke

i nosi u sebi tajni kod, potreban za rast cvijeta;

često sa značenjem na pomoć ispružene ruke

sigurnijim čini tvoj korak preplašenog djeteta

 

U svakom prihvaćanju poruke koju susret ponudi

skrivena je sjemenka za rast tebe malenog diva

i premda u susretima mnogo što može da začudi

u njihovoj iskri ogoljenoj i prvi osmjeh prebiva

 

Zasijati sjemenje osmijeha razlog ti je postojanja,

znakom je da si početak iskona ponovo dosegao;

ništa ne željeti zadnja je točka svakoga putovanja

u njemu je jedino smiješak za novoga tebe prisegao

 

U svakom je susretu sve onako kako je trebalo biti,

jutro prelomljeno u kapi rose cjelovitošću postoji;

iz sjemena će iznići ono što se samim sobom kiti

i nitko odgovor od njegova pitanja ne može da odvoji

 

Zato mirno i slobodno putuj susrećući sebe i druge;

trebaš se u svakom susretu smijati glasno, često i dugo

jer igrati tuđe uloge, gubljene je sebe s druge strane duge

a svaka će radost biti previše plaćena osobnom tugom