Bez obzira što je rečeno kako je za osobnu obranu potrebno prethodno poznavati oblike napada, da bi se do njih dospjelo potrebno je znati još nekoliko „prethodnih pitanja“ iz područja znanja.

U svakom uspostavljenom interakcijskom odnosu, u kojemu su članovi samo ljudska bića, jedna od najvećih grešaka koja se može učiniti je izjednačiti svoj subjektivni osjećaj sa namjerom drugog sudionika.

Jednostavnije rečeno, vlastiti osjećaj nesigurnosti, ili čak antipatije prema drugoj osobi, još uvijek je jako daleko od istinitog zaključka po kojemu je ona loša, zla ili pokvarena.

Ako se ne gubi iz vida da je naš osobni doživljaj uvjetovan NAŠIM trenutačnim psihofizičkim stanjem, ali i strukturom našeg osobnog polja, mnogo češće ćemo biti u prilici otkriti kako smo baš mi ti koji „kreiraju ocjenu“; kako baš mi sami kreiramo svaki od svojih unutarnjih „odjeka“ Time postajemo i jedini uvjetni krivci za nastanak vlastitog doživljaja. I tu nema nikakve greške.

Greška bi eventualno nastala tek od trenutka našeg insistiranja da nekritički i neosviješteno za sva svoja, ili bilo koje stanje, uvijek okrivimo druge i okolinu.

Tek iza takve subjektivne introspekcije, tek iza upita: „zašto Ja tako reagiram?“, moguće je pažnju prebaciti na spomenuto vanjsko područje i stići do konačnog zaključka o eventualnom „psi-napadu“.

No, ponovo, upozorenje!

Čak i u slučaju da konačna spoznaja potvrdi spomenutu dijagnozu, od presudnog je značaja dobiti odgovor na još jedno prethodno pitanje.

Da li je napad došao sa svjesne ili nesvjesne razine?

Da li negativni energetski snop, prema nama upućen s određenom namjerom, ili je on jednostavnom posljedicom nečijeg osobnog straha od nepoznatog, ili vlastitog poremećaja u polju.

Ovakvo što neophodno je da se ne bi upalo u stupicu tzv. „prekoračenja nužne obrane“, kao situacije u kojoj se prethodna podrška koju Univerzum uvijek pruža napadnutom, ne bi pretvorila u njegovu osudu kada se granica obrane nepotrebno prijeđe.

Onda kada se (uz to) dodatno razluči o kojem se od tri osnovna oblika „psi-napada“ radi (telepatsko-hipnotička sugestija; sugestija pojačana invokacijom ili bio-generatorima; korištenje kemijsko-fizičkih supstanci ili specijalnih elektroničkih valova) postaje moguće stvarno određivanje optimalnih aktivnosti.

Tada neće postojati bojazan da će one prijeći u svoju „napadačku suprotnost“, riskirajući time i stabilnost psiho-fizičke stabilnosti i kontinuiteta svojega posjednika. Makar se čin osobne odgovornosti za bilo što učinjeno, nikada neće promijeniti.

Sam čin konačnog prepoznavanja „napadačkih utjecaja“, uvijek će kretati od  „temeljnog koda“, u kojemu su životni nagon i nagon za koherencijom osnovni dio pripadajuće strukture.

Time će i bilo koji „fazni otklon“, odnosno osjećaj suprotan njima biti više nego dovoljnim početnim signalom za sve one koji su ga u stanju uočiti. Oni drugi, što slijede, još više će produbiti spoznaju i pomoći konačnoj istinitosti donesenog zaključka.

1. Posjedujući osnovno znanje o „ljudskim tijelima“ (fizičko, emotivno, mentalno, duhovno, univerzalno), te znajući kako osjećaji i emocije uvijek prethodne mislima - svaki od osjećaja nepovezanosti s trenutačnim misaonim blokom, mogući je znak „prodora sa strane“ u osobno  polje promatrača;

2.  Sljedstveno prethodno - misli i osjećaji izvan konteksta, često put znaju biti tipičnim signalom „spuštenog interakcijskog mosta“ s obje strane provalije. Tko preko njega ima namjeru prijeći, tek treba otkriti?

3.  Snažna pritiskajuća osjećanja (kao emotivne kategorije) - ona koja „bubnjaju“ po duhu, suprotno instinktivnoj želji za njihovim oslobađanjem, znak su nalaženja ili upadanja u snažnije inkompatibilno energetsko okruženje. Korak u stranu i izvan njega, najčešće je više nego zadovoljavajuća terapija;

4.  Kao nastavak prethodne situacije - iznenadne i dramatične promjene u dnevnom načinu življenja, uobičajenog razmišljanja ili odnosa s pojedincima u svom neposrednom okruženju, mogu biti znakom o prelasku „kritične točke“ određenog procesa… često puta mnogo ranije započetog iz pozitivnih razloga. Samim time, i zaključci usmjereni k davanju trenutačnih efekata ili brzih rezultata, u pravilu i od starta bivaju promašenim.

5.  Sve vrste neželjenih samopromjena - manifestirane kroz samooptuživanja, opterećenja i samoosuđivanja tipa: „ti si kriv - nesposoban - zločest - nevaljao - nebitan - nepotreban i sl.“ (pod uvjetom da se prethodno eliminira inače neophodna doza objektivne samokritičnosti, proistekla iz dnevne potrebe preispitivanja  vlastitih zaključaka i postupaka) - u pravilu, ne pripadaju globalnom osobnom polju individue;

6.  Iznenadna slabost ili nagli osjećaj iscrpljenosti, mučnine i općeg osjećaja nelagode (bez objektivnih fizičko-zdravstvenih uzroka), kao i zbrkanost i napetost, u pravilu dolaze iz, ili nakon, interakcije s inkompatibilnim poljima. Nečija izjava o njemu kao „otvorenom kanalu“, koja bi trebala govoriti o „vašem nepodnošenje njegove visoke energije“, mnogo je češće siguran znak energetskog vampirizma. Stoga, što dalje od njega.

7.   Nagli osjećaj mentalne praznine ili potpunog prekida misaonog toka, vrtoglavice, poremećaj slušnog sustava, osjećaj vrućine, žmarci izvan konteksta situacije, drastične varijacije tlaka - također su moguće reakcije na inherentne utjecaje sa strane. One mentalno-psihološke, ili one elektronske, svejedno je.

 

Zbog objektivne mogućnosti da dio svih spomenutih ipak ima izvorište unutar samoodnosno-autokreativnog područja, potrebno je naglasiti, kako je upravo čin iznenadnosti od posebnog značaja za kvalitetu prosuđivanja.

A koje će se mjere – za početak – „hitne pomoći“ moći koristiti u slijedećoj fazi, sadržaj je teksta koji slijedi.

                                                                                           - nastavit će se -