Više i nije nikakva novost kako se bilo što očitovano unutar granica svepostojanja mora promatrati isključivo kroz njegovu energetsku osnovu.

Jednostavnije rečeno, bilo koja od pojava, bilo koja od manifestacija postojanja Energija je u svom neprekinutom kretanju i neograničenom broju formi i oblika.

Sukladno tomu i bilo koja od želja za otkrivanjem strukture ili tajni zapretenih u formu koju su interakcijski koridori ljudskog osobnog polja u stanju oko sebe otkriti, mora krenuti upravo od osnovnih zakonitosti te iste energije.

Odnosno, barem od onih osnovnih zakonitosti do kojih je ljudski um u svom usponu na ljestvici razvitka uspio dospjeti i vlastitom sviješću artikulirati ih.

U općoj i notornoj situaciji postojanja energetskih polja, ovo se pravilo ima primijeniti s jednakom vrijednošću kada su u pitanju gigantske zvjezdane maglice na jednoj, ili fizički i biološki mikro-svijet na drugoj strani.

Upravo stoga, od najmanje bitnog značaja su od skora uspostavljeni sve očitiji teoretski sukobi na relaciji „starih“ i „novih“ mikrobiologa i ostalih istraživača putnika mikro bio-svijeta i niže postavljenih energetskih razina postojanja.

Do nedavno pod kišobranom anateme, tvrdnja o negaciji postojanja virusa, sve više i sve je češće prisutna na stranicama uvaženih „stručnih“ medicinskih publikacija.

Naime, sve je očitija najava da je ono što se uobičajilo nazivati „virusima“, zapravo i ne postoji u formi nekog klasičnog ili odvojenog entiteta. Ili, barem ne postoji u dosad promoviranoj i zaokruženoj ulozi na određenoj točki materijalnog očitovanja.

Umjesto toga sve se više i češće o virusima govori kao o „sastavnim dijelovima bakterija“.

Na taj način se i njima samim nudi neka posve drugačija uloga od dosadašnje.

Postaju one nekom vrstom „osnovnih opeka“ od kojih je strukturirano i samo ljudsko materijalno zdanje.

Virusima, pak, činjenica da, premda ne spadaju u funkcionalno zaokružene entitete, ni najmanje ne smeta da se u svojim očitovanjima ponašaju kao da jesu izdvojene i funkcionalno zaokružene individualne tvorevine.

Drukčije rečeno; ostvaruju mogućnost da vlastitim informacijskim sadržajem igraju ulogu „ulaznog inputa“ u okolnim biološkim poljima, te da ga uspostavljenim interaktivnim procesom automatski i mijenjaju.

Na isti način, kao što i sami bivaju promijenjeni.

No težište ovoga puta nije na pitanju postoje li virusi ili ne?

Težište je bilo i ostalo na podatku da, bez obzira radi li se o zaokruženom entitetu samosvojne egzistencije, ono svojom informacijskom strukturom IMA mogućnost utjecaja na svoju neposrednu okolinu.

Takvo što im je omogućeno već s osnova nesporne činjenice pripadanja strukturi Jedinstvenog energetskog polja… onoga što je u ljudskim umovima proglašeno „poljem svih mogućnosti“, odnosno „sve-informacijskim poljem“.

I, dakako, pod uvjetom već spominjanih minimalističkih zahtijeva osnovnih zakona.

U takvim okolnostima temelj osnovnih, a traženih zakonitosti izrazit će se kroz većini poznatu bazu pravila, da: bilo koja od interakcija, s jedne strane ovisi od koherencije i kompatibilnosti, a s druge od bliskosti frekvencijskih obrazaca (odnosno, napona) polja u susretu.

Već u narednom koraku slijedi novo pravilo koje, na neki način specificira ponuđenu općenitost, utvrđujući da: što je viši napon višeg polja to je info-utjecaj nižega u njemu, manji.

S osnova ovog dodatka na mah postaje jasno da u slučaju promjene i pada napona višeg, raste informacijski utjecaj nižeg polja.

U našem konkretnom slučaju, virusa i bakterija u osobnom polju čovjekovom.

No, da ne bi bilo zabuna u pogledu eventualnih i nepotrebnih generalizacija, potrebno je dodatno naglasiti (makar i kao osnova za neku drugačiju pripovijest) kako se „viši obrazac“ i sam također može javiti u neograničenom broju oblika.

U obliku različitih zračenja; u obliku različitih kemijskih utjecaja; i konačno (zašto ne?) u obliku različitih misaonih formi, primjerice.

U započetoj inventarizaciji virusa i bakterija, već slijedeći korak ponudit će novi zaključak po kojemu: svaki od već uspostavljenih odnosa ima za rezultat TOČNO ODREĐENI oblik međusobnog utjecaja.

On se, u pravilu, manifestira na dva osnovna načina, i to:

- rezonantno-frekvencijskim pobuđivanjem, izvana, odnosno

- samoodnosnim auto-kreativnim mehanizmom, iznutra; u kojem slučaju se prvi primjer odnosi na sve spomenute oblike vanjskih utjecaja, a drugo spomenuti na dosegnutu sposobnost kreacije od strane ljudskoga bića.

Kada se još, uz put, prijeđe prag razumijevanja da unutar sveopće informacijske cjelovitosti i jednako takvih interakcija, već po jednostavnoj logici stvari, ne može postojati ništa apsolutno „samostalno“, prijeđena je i zadnja prepreka na putu neophodnih samoobrambenih aktivnosti drugo spomenutog.

Tada, bilo koja od njegovih svjesnih odluka - koliko god uistinu bila ehom nekog od prethodnih utjecaja (zašto ne spoznaje o mogućnostima bolesti?) - postaje i njegovim prvim obrambenim korakom.

To, što će se bilo koja od obrana, zapravo, svesti na temeljni postupak podizanja ili spuštanja frekvencijskog obrasca vlastitog osobnog polja, imat će najmanje utjecaja na izvjesnost željenog i pozitivnog obrambenog ishoda.

U tako uspostavljenoj interakcijsko-procesnoj aktivnosti, činjenica, da će bolest, u svojoj suštini, biti svojevrsni lokalni rat između domicilnih bjelančevina i onih koji stižu s virusno-bakterijske razine, također neće osporiti osnovanost o susretu dva energetska polja različitih, a opet kompatibilno-koherentnih frekvencijskih obrazaca. Bit će im takvo što omogućeno, već s osnova jednostavnog kemijskog pravila, po kojemu različiti broj aminokiselina (dakle, ispred granice „žive prirode“) jasno određuje funkcije, svojstva i zadatke samih bjelančevina.

Taj svojevrsni „susret sa samim sobom“, odnosno interakcija viših i nižih polja, na sreću, odmah će ponuditi i adekvatan odgovor na „Ahilovu petu“ obrambenih sposobnosti i potencijala onog višeg.

U konkretnom slučaju, ljudskog. Još poznatijeg kao „problem pada imuniteta“.

Tada sam imunitet neće biti nikakav Bogom dani poklon čovjeku, već će se jasno očitovati u svojoj pojavnosti „višeg frekvencijskog obrasca“, ili „opne osobnog polja“, koja već svojom visinom ne dopušta uspostavljanje interakcija s bilo kojim entitetom s niže frekvencijske razine.

To sve, otprilike i na način na koji je onemogućena neposredna komunikacija stanara na različitim katovima jedne te iste zgrade.

Tada će činjenica da je do interakcije ipak došlo, zapravo govoriti o već spominjanom „padu energetskog napona višeg polja“, odnosno pojavi „energetskih rupa“ u frekvencijskom obrambenom naponu osobnog polja. Pritom će razlozi za takvo što biti, dakako, potpuno perifernog značaja.

Obzirom na svoje mjesto na „informacijskoj vertikali razvoja“; obzirom na zajedničku info-osnovu i jednaki razvojni uspon kroz sve prisutni „binarni kod“ (kao izraz sveprisutne inteligencije Univerzuma na ovoj razini postojanja), sasvim je izvjesno kako virusi i bakterije ne mogu imati pravila rasta i ponašanja različita od onih koji se odnose na čovjeka samog.

Zbog toga i „imunitet“, koliko god uistinu bio  nekom vrstom frekvencijske prepreke, nije samo to.

On je još mnogo više izraz zakonitih nemogućnosti uspostavljanja interakcija između viših i nižih energetskih polja.

A kada to već jeste, tada i cjelina obrambenog mehanizma mora slijediti isti put i ista pravila.

Mora se energetska opna (tj. frekvencijski obrazac) osobnog polja najjednostavnijim mogućim načinom održati na onim razinama, na kojima će se „virusna lisica sresti sa svojim kiselim grožđem“.

Pa ipak, mnogo prije nuđenja pravog recepta i odgovarajućih samoobrambenih energetsko-svjesnih metoda i postupaka, potrebno je vratiti se na dnevnu razinu i susresti se s aktualnom problematikom „vakcinacije protiv virusa“.

Što, u biti, predstavlja vakcinacija?

Krajnje pojednostavljeno rečeno ona je ubrizgavanje biološkog materijala (u pravilu već zaraženog i najčešće životinjskog porijekla) u cilju aktiviranja obrambenog mehanizma ljudskoga organizma!?

Slijedeći prethodni put energetske terminologije i njenih idioma, rečeno znači da će više energetsko polje (držeći se inteligencijskog pravila binarnog koda, kao najmanjeg utroška energije u cilju postizavanja najvišeg efekta za najkraće vrijeme), već pri prvom kontaktu s njemu nižim i njemu inherentnim poljem nastojati ili asimilirati to niže polje, ili ga vlastitim frekvencijskim naponom razoriti.

Takvo načelo, uostalom, postalo nam je poznato još iz većini znanog područja homeopatije.

Kako se svi procesi unutar okvira prirode, zahvaljujući toliko spominjanoj „informacijskoj osnovi“ razvijaju, ali i „uče“, na jedan te isti način, više je nego izvjesno da će se kad-tad morati i sami mijenjati, prilagođavajući se okolnostima i interakcijama u koje u svom nikad prekinutom kretanju stupaju.

Zakon je to koji jednako vrijedi za viruse, bakterije, biljke, životinje, pa u konačnici i za sva ljudska bića.

I baš u njemu leži korijen pogrešnog pristupa i opće prihvaćenog dosadašnjeg načela vakcinacije!?

Ona, jednostavno NE MORA polučiti od nje očekivane efekte!

Negdje, na nekom od interakcijskih križanja infinitivnih formi i njihovih manifestacija, smjer putovanja MOŽE skrenuti u neželjenom pravcu!

Još uvijek se zna premalo, da bi se sa sigurnošću tvrdilo u prilog samo jednog od mnogobrojnih (u našem slučaju, sve očiglednije nakaradnih) rješenja!

Što se može, i može li se uopće išta suvislo i ispravno učiniti? Bez ikakve dileme!

Slijediti „binarni inteligencijski kod prirode“! Još i prije!

Slijediti najjednostavnije moguće zakonitosti te iste prirode, koje su se pokazale dovoljno dobrom za nju. Pa zašto ne bi onda to bila i za nas ljudska bića… obdarena sposobnošću uoča

vanja, zaključivanja i slobodom donošenja odluka?

Ako i virusi i bakterije i sadržaj „vakcine“ koriste jednu te isti informacijsku razinu (a koriste je, nedvojbeno), tada je jedini mogući i optimalni smjer onaj koji govori o svjesnom uspostavljanju viših frekvencijskih obrazaca osobnog polja.

Hoće li se to postići mnogo većim angažmanom najviši frekvencija energije sunca, putem povećane konzumacije voća i povrća (dakle, promjenom režima ishrane i njenim utjecajem na razinama elektronskih omotača naših strukturnih atoma), ili će se to događati neposrednim višim aktiviranjem osobne svijesti, kao najvišeg frekvencijskog obrasca u našem osobnom polju, sasvim je svejedno.

Ovaj prvo spomenuti, a još i više drugo spomenuti smjer, također su neograničeni u vlastitim ponudama.

Nema ljudske jedinke koja, na način potpuno primjeren njenoj duhovnoj razini i dosegnutoj frekvencijskoj razini osobnog polja,  ne bi mogla naći nešto apsolutno odgovarajuće za nju samu.

Stoga, promjena ishrane? Da!

Meditacija? Još i više!

Ili, jednostavno tek i duboko ODLUČITI o odbijanju interakcije sa spornim razinama!?

Tko ne zna. Sloboda odlučivanja najdragocjenije poklon ljudskome biću od njegovog Tvorca.

Čak i za one koji, vjerujući u vlastita vjerovanja, u Njega ne vjeruju!