Samo bih s tobom

 

 

 

Samo bih s tobom, dok ti se u očima gnijezde suze

zbog neke tuge kojoj ne umiješ korijene prepoznati;

ja ću trajati tu u blizini, dok oblaci kišni ne produže,

sve dok dijamanti u zjenama ne počnu opet blistati

 

Samo bih s tobom, bez strahova od orkana iz nutrine

što ne staju, dok ne uruše sigurnost čekanih dolazaka;

bit ću dijelom zova tek rođenih zora i njihove bistrine

u svakom od tvojih, iz magli Prošlog, izniklog koraka

 

Samo bih s tobom, kada gubici stare dugove najave,

kada je prva jedina suza i za najmanju čašu prevelika;

bit ću uz tebe kada se posljednji dani Sadašnjeg objave

i kada se Novo očituje putem svoga tek rođenog krika

 

Samo bih s tobom, do onog neupitnog boljega Sada,

jer si jedna od rijetkih koja zna gdje kraj je traženja;

jedino tebi slava prošlih putovanja u sutra, pripada

na putovima što nestaju u tmastoj točki preobraženja

 

Samo bih s tobom, jer ti si srela noć koja zna da boli

dok se u njoj i najmanja svjetla čine zauvijek zgasla; 

ti znaš kako je kada se duša sama pred sobom ogoli

i da djeca u nama plaćaju račun jer su prerano odrasla

 

Samo bih s tobom, jer svi drugi su zrcalo svoje samoće,

ne znajući, da će najviše biti usamljeni između mnogih;

makar koliko se rađali strahovi iz neznanja i sljepoće

previše njih ostat će skriveni iza oltara lažnih i ubogih

 

Samo bih s tobom, sličeći onome što smo sami stvorili,

jer biti uz nekog jedino je čemu mogu prijatelji služiti;

da bi to mogli, već smo pradavnim življenjima izborili,

a za odveć ljubavi i odanosti nitko nas ne može optužiti