Prirodno-društveni sustavi - 2

Imajući u vidu činjenicu supostojanja svijesti u uspostavljenoj energetskoj strukturi – makar ona i ne bila svjesna sebe same kao u čovjeka – postalo je moguće tu osnovnu funkciju doživjeti i

kao „OJK“, odnosno „Osnovnu jedinicu kreacije“.

Ta osnovna jedinica, kao i svako energetsko

polje, nije mogla opstati bez jasno – ma koliko elastično i „pretapajuće“ – uspostavljenih vlastitih granica.

Svojom energetskom opnom, sačinjenom od najvišeg stupnja međusobno uravnoteženih pripadajućih valno-čestičnih energetskih oblika, po prvi puta je postala uvjetno „odvojena“ od ostalih dijelova polja kojemu je pripadala.

Činjenica da je ta „opna“ istovremeno na sebe preuzela i ulogu, neke vrsti, „difuzne membrane“, novim je automatizmom uspostavila i nove funkcije.

Od obične prirodne uloge „opne-membrane“ dovoljne sebi samoj, ona je istovremeno uspostavila i „Prvi organizacijsko-strukturni oblik“.

Postalo je jasno da su, potom, kroz tu i takvu difuznu ogradu mogli proći samo oni elementi koji su - s osnova „3K-načela“ ili osnova svoje konzistencije i veličine - bili uistinu neophodni za njegovo energetsko održavanje, gradnju i razvoj.

Postalo je jasno da je, upravo tom prvo uspostavljenom selekcijom, započeo s funkcioniranjem i prvi interakcijski proces; rađajući kao vlastitu posljedicu i „Prvu osnovnu funkciju“.

Nastajući kao izraz mogućnosti „otvaranja“ i „zatvaranja“ difuzne granice, prema potrebi trenutka i osnovnog procesa – a sve u konačnom cilju nastavka održanja „drhtave uravnotežene-neravnoteže“ kao uvjeta nastavka započetog kretanja – ta je „Prva funkcija zatvorila krug“.

Sa sva četiri neophodna elementa u svom sastavu, poput svojevrsne neophodne ulazne šifre, otvorila je mogućnost nastanka viših procesa i prvih složenijih sustava.

Takva je mogućnost ostala otvorenom bez obzira, nalaze li se oni u području prirodno-bioloških zona, ili su smješteni unutar njegovih gospodarsko-društvenih okvira.

I ako se bilo što, ne bi trebalo naglašavati vezano uz prethodne razvojne korake, onda je to zasigurno notorna činjenica kako se potpuno identična priča može ispričati i o Čovjeku samome!?

O njegovim uspostavljenim odnosima i njegovim rezultatima realiziranog kreativnog procesa, također.

Na taj način, o njemu kao višedimenzionalnom energetskom polju u posjedu vlastite membrane; o njemu kao strukturi složenoj od velikog broja procesa i skoro neograničenih funkcija, ne treba reći niti riječ više, negoli je to rečeno za „Osnovnu organizacijsku funkciju“.

Na svojoj pretežitoj razini više složene egzistencije, on je i sam to isto.

Ili, kako je ranije nazivan, on je i njena, već spominjana, „Osnovna informacijska jedinica“.

Svojom „fizičkom granicom“; s „energetskom opnom uma“; s „difuznom membranom osobnog polja“, on ništa drugo ni ne može osim, po nebrojeni put, potvrđivati „Istost-Jedinstvenosti“ na bilo kojoj od njenih očitovanih razina.

Ne može on ništa drugo već da i sam, težeći uspostavljanju „drhtave uravnotežene neravnoteže“ između sebe unutarnjih i svih ostalih vanjskih procesa, u njihovoj temeljnoj ulozi održavanja kretanja, rasta i razvoja, sebi samomu omogući to isto.

Ne može ništa, već da kao posjednik sposobnosti kreacije - prilagođavajući vlastite želje, ciljeve, planove i politiku - uspijeva u rastu i razvoju vlastitog društvenog sustava… njega, kao jednog od preduvjeta mrežne egzistencije Cjeline kojoj i sam pripada. I od koje, koliko god u to vjerovao ili ne, definitivno ovisi. Samo zato što je i sam, kao i svaki „kapitalac“, zauvijek uhvaćen u njenu kreativističku mrežu.

Shvaćajući tu „mrežu“ kao temeljni oblik očitovanja Cjeline i njen jedini oblik sve povezivanja - u kojemu se razlike javljaju samo kao funkcijske razlike polja u njegovom sastavu - on, kao preduvjet konačnog uspjeha, konačno uspijeva i u shvaćanju njenih osnovnih strukturno-funkcionalnih pravila.

Shvaćajući njih, sukladno istom „Načelu dovoljnosti razumijevanja dijela kao uvjeta razumijevanja cjeline“, konačno stiže i do „Osnovnih osobina prirode“.

S njima mu ona, kao preduvjet i njegove vlastite egzistencije, neštedimice stavlja na raspolaganje bezbroj fantastičnih poklona. Od kojih je i dio ponuđen u obliku novo-spoznatih pravila mreže.

Koja bi ta „Pravila mreže“ mogla biti? Barem, neka od njih?

Prvo je ono, da:

održavajući sebe, Osnovna organizacijska funkcija i Osnovna jedinica kreacije, u biti, održava, ne samo cjelinu Sustava kojemu pripada, već i cjelinu uspostavljenog im mrežnog povezivanja;

da bi se taj „Jedinstveni konglomerat“ uspijevao održavati u svom stvaranju i širenju, komponente u mreži kao operativnu neophodnost moraju posjedovati mogućnost promijene ili zamjene drugih mrežnih komponenata.

I to, bilo s osnova njihovog „interakcijskog trošenja“, bilo s osnova njihove smanjene i neoptimalne funkcionalnosti;

za sve prethodno, svaki Sustav, putem vlastitih procesa, zahtijeva i posjeduje neophodnu Energiju.

Drugo pravilo mreže, pojašnjavajući prvo-uspostavljene zahtjeve, kaže:

- svaki je Sustav sa svojim procesima, istovremeno mrežno strukturiran;

- obzirom postoje pod-sustavi, moraju postojati i pod-mreže;

- sve ulazne komponente (Resursi – Informacije) istovremeno su Hrana, Energija ili

„gradbeni elementi mreže“;

Strukturno-hranidbeni i energetsko-informacijski elementi, s ulogom funkcijskih komponenti, osnova su aktivnosti i osnova opstanka mreže.

I vjerovali ili ne; to je Drugi dio modela kojega bi Čovjek trebao koristiti za gradnju i razumijevanje vlastitog sustava!?

- nastavlja se -