U toj novoj priči najprije je potrebno prisjetiti se, kako bilo koji od oblika komunikacije u društvu ili njegovoj nižoj organizaciji, stvaraju Misli!
One su te, koje su istodobno krive i za novostvorena Značenja, kojima se uspostavlja stvarna informacija i njen realni sadržaj.
Ona je onoliko stvarna i realna, koliko je i njihov „autor“ - opet putem „OsvijestiRazumiPromijeni-načela“ - stvaran i realan za sebe samoga.
Onoliko koliko je, putem vlastitog osviještenja i razumijevanja s osnova dosegnutog znanja, taj autor u stanju razumjeti sebe i svoje odnose s okolinom, utoliko je više u mogućnosti i sa svojim informacijama stvarati i svaku od novih komunikacija.
Zbog toga, uistinu, nije potrebno ponovo naglašavati kako će - s osnova „pravila ireverzibilnosti“ - takav proces komunikacije istodobno „stvarati i autora samoga“.
I to ne samo u jednokratnoj situaciji ili događanju.
Već naprotiv; u doslovce svakom od njegovih mentalnih valova bit će posijano sjeme stvaranja i promjene dotadašnjeg sadržaja i forme.
Upravo taj i takav čin opetovanog ponavljanja, u svom višestrukom kruženju i prepletanju kroz više dimenzijska križanja, ta će križanja u narednom koraku uspijevati stabilizirati u tolikoj mjeri, da će bez puno problema biti moguće govoriti o „uspostavljanju pripadajućih čvorova vlastite informacijske mreže“.
Iz istih će se ponavljanja, križanja i čvorova, potom, isplesti „Zajednički sustav uvjerenja“; sa svim njemu pripadajućim i potrebnim objašnjenjima, kao podlogama za konstituiranje „Zajedničkog sustava vrijednosti“.
Da će tada ta dva, samo naizgled razdvojena sustava odnosa, u svojoj suštini predstavljati lice i naličje jedne te iste slike, nimalo ne treba sumnjati.
Još mnogo manje, potrebna je sumnja u činjenicu kako će upravo ta slika odrediti i konačno Značenje ispletenog tkiva realnosti.
Osviještenje i razumijevanje ovoga procesa omogućit će i temeljno razumijevanje generalnih odnosa i unutar samog Sustava u kojemu se promatrač nalazi.
Čak što više; razumijevanje, da se konstituiranje spomenutih odnosa i njihovih rezultata objavljuje u obliku posebnih generalnih sustava, dovest će i do dragocjene spoznaje kako su skoro sve ideje; skoro svi međusobni kontakti; skoro sva zajednička značenja i iz njih iznikla pravila ponašanja, jedino moguća unutar tako uspostavljenih komunikacijskih mreža.
Na kraju svega što bi se moglo nalaziti ako ne i zaključak, kako i cjelokupna struktura jednoga Sustava, odnosno, kako i sama Društvena struktura, ovisi od svih nabrojanih procesno-mentalnih koraka.
Onda kada Značenje i Struktura sustava određuju njegov Oblik, jeli moguće ne vidjeti interakcijsku i kreacijsku povezanost između njega i njegovih Procesa na drugoj razini uspostavljenih odnosa.
U suštini, to je i bio osnovni motiv zbog kojega je već u početnim dijelovima ovoga teksta naglašeno „Značenje“, kao jednoga od četiri osnovna konstitutivna elementa svakoga od sustava.
Ako je bilo što od presudnog značaja za čovjeka kao individuu i ljude kao prirodnu skupinu, onda je to zasigurno Značenje!
Ono je za nas, ne samo značajno, ono je, u svojoj biti, presudno za svakoga od nas. Ako ni zbog čega drugoga, ono zbog toga jer nam svojim postojanjem određuje Realnost; jer nam stvara Istinu, a u konačnici omogućuje nam toliko žuđenu Sigurnost.
Sve drugo; sve što postoji čak i izvan granica naše subjektivne mogućnosti razumijevanja i percepcije, potpuno je bespredmetno i nefunkcionalno.
Samim time i najmanje je bitno, ukoliko nije strukturirano od odgovarajućih značenja i obojeno izvjesnošću osobne nam sigurnosti.
Takvo, kakvo je, doslovno, svako od Značenja, osim što uvjetuje naša svjesna ponašanja; osim što uobličava temeljnu strukturu nama toliko značajne „Slobode izbora“, jedinim je stvarnim ograničenjem koje je pred nas postavljeno.
To ograničenje, nazvano „Sustav zajedničkih vjerovanja“, koliko god bilo jedinom stvarnom praktičnom preprekom, osnovnim je receptom za stvarne mogućnosti i dosege naših vlastitih kreativnih mogućnosti.
Premda to nije tekuća tema; tek usputno napomenut će se kako i naša nesvjesna ponašanja, uvjetovana dalekim dubinskim porukama više milenijskog zdanja „Ja Jesam“ – i zbog kojih bi po jednostavnoj logici bilo za očekivati da su izvan sfere utjecaja dnevne razine svijesti – zbog činjenice „informacijske jedinstvenosti“ i nisu baš potpuno autonomna u svojim utjecajima i djelovanju.
Uz njih, i toliko puta proklamirana „sloboda izbora“, također.
U svakom slučaju, što se više približavamo kraju razumijevanja uspostavljenih mrežno-ljestvičnih odnosa i sistematizacija, sve je više nesporno kako baš taj „Sustav zajedničkih vjerovanja“, osim određivanja pripadajućih nam dimenzija sigurnosne egzistencije, kroz nju, za svakog od nas, stvara subjektivni „osjećaj pripadanja“.
Za taj osjećaj povezanosti; iz kojega potom nastavlja rasti i razvijati se naša osobna sigurnost - a ona, potom, određuje viši ili niži stupanj željene moći - moguće je u obliku svima prihvatljivog oblika istine reći kako, zapravo, određuje i naš osobni „Identitet člana društvene mreže“!?
Ili sustava; ili nacije; ili doktrine; ili tvrtke; ili obitelji… sve jedno je.
Sve je i onako međusobno povezano i isprepleteno „Društvenim obrascima“ koji (kao početak svakog tkanja) te zajedničke ideje; zajedničke vrijednosti; zajednička vjerovanja; zajedničke osjećaje pripadanja i identifikacije – ali i osobna znanja i spoznaje – strukturiraju, dopuštajući im na taj način objavu prve forme i nudeći im oblik prepoznavanja pojave.
Ako je išta u cijeloj priči nesporno onda je to bez ikakve dileme, njihova sposobnost utjecaja i neposrednog djelovanja na naš um… što i nije tako čudno, ako se ne zaboravi malo prijašnja tvrdnja o „autorizaciji autora“.
U njemu se, i kroz njega – opet gradeći nove slike realnosti i istine – one mogu manifestirati i pozitivno i negativno; jednako snažno i utjecajno i kroz stres i kroz strah i kroz zadovoljstvo.
Da se, pritom, ni ne spominje mogućnost njihovog iskorištenja u procesu koji se uvjetno može nazvati: „kontraproduktivno ili negativističko upravljanje sustavom“.