POZIV RADNICIMA SVJETLOSTI

Dragi poznati i nepoznati prijatelji

Ne znam jeste li i u kojoj mjeri upoznati s fenomenom poznatim kao „Nibiru“ ili „X-planet“? Ne znam pratite li višegodišnja prepucavanja na relaciji onih koji u nju vjeruju i njenih potpunih oponenata. No, to i nije važno. Važne su jedino dvije činjenice.

Prva, da takvo nebesko tijelo odista postoji i da se već nalazi u predvorju našeg sunčevog sustava; a druga da će je njena neuobičajeno izdužena eliptična putanja nakon cca 3600 godina ponovno dovesti u neposrednu blizinu našeg planeta. Pri svojoj sadašnjoj brzini ona bi se morala naći u točki najbližoj Zemlji, već polovicom veljače naredne godine!?

U takvom susretu njega koji je pet puta veći od našeg domicilnog planeta, ako je išta sigurno i izvjesno, posljedice su tog susreta.

Velika je skala njihovih pojavnih mogućnosti. Kreću se od globalnih klimatskih ekscesa i serije tektonskih poremećaja, pa sve do najcrnje prognoze u kojoj bi od više milijardi žitelja jedva nekoliko tisuća preživjelo kolaps do kojega bi došlo kao posljedica rotacije zemljine kugle za 180 stupnjeva!?

O čemu takve fantazmagorične režije ovise?

Prvenstveno od stvarne udaljenosti na kojoj će taj div proći pored nas. Bliži prolaz značit će viši stupanj promjena i razaranja postojećeg.

I sada stižemo do treće – i svakako najvažnije – činjenice.

Ne, mi ne znamo na kojoj će se udaljenosti ta točka najbližeg susreta dogoditi!?

Sa svim raspoloživim super-računarima i nagomilanim znanjem u glavama genijalaca koji njima rukuju, niti jedan od njih nije dosad bio u mogućnosti ponuditi kakav-takav egzaktan odgovor; ma koliko on nudio i najgora moguća rješenja.

Nitko do sada nije, naime, uspio izračunati potpuno preciznu trajektoriju i njegovu orbitu.

To zato, što se ona – za razliku većine ostalih poznatih putanja brojnih planeta počevši od našeg sunčevog sustava pa dalje – konstantno mijenja!?

Održavajući svoje valno „gore-dolje“ i „lijevo-desno“ kretanje, unutar uspostavljenog orbitalnog koridora, taj super složeni astronomski proces opisan krajnje pojednostavljeno, ponaša se kao plastični aviončić zakačen za gumenu traku čiji drugi kraj u svojim rukama drži dječarac, uživajući u njegovom okretanju oko svoje glave.

Slika je jasna, da jasnija ne može biti?

Jasno je i to, da što je brzina obrtaja veća, to će se činiti da aviončić leti u sasvim uskom, skoro potpuno horizontalnom koridoru. Nasuprot tomu, kada se dječja ruka umori a brzina počne padati, umjesto ravnomjerne glatke horizontalne ravni, bit ćemo svjedoci sve većih lukova; do njegovog konačnog pada na zemlju. 

Zaključak koji iza toga slijedi također je jednostavan. Obrtni moment s kojim taj divovski planet putuje svojom neobično izduženom eliptičnom orbitom, glavni je krivac njenog nestabilnog i lelujavog valovitog kretanja. Njegova masa i brzina okretanja očigledno je nedovoljna da mu omogući „glatkoću prolaska“ kroz okolni prostor; na isti način na koji i zračni otpor prisiljava aviončić da povećava svoje lukove prije konačne predaje zemljinoj teži.

To nas dovodi i do nove izvjesnosti.

Ukoliko se u trenutku pristizanja u najbližu oscilacijsku a paralelnu točku sa Zemljom vrh njegovog vala - odnosno valne fronte - bude nalazio okrenut prema njoj, posljedice utjecaja bit će katastrofalne. Sukladno istoj logici, svaki pomak vala u stranu polučit će manje bolan rezultat. Pri tomu bi se idealan položaj mogao javiti onda kada bi pokraj našeg planeta njegov val prolazio svojim korijenskim dijelom. U takvom položaju sve bi se moglo završiti samo sa spomenutim klimatskim poremećajima.

Kao što vidite, previše je tu: „kad bi“, „ako“ i ostalih „možda“ uvjetovanja. Posebno stoga, jer nikomu ne pada na um mogućnost i način na koji bi se – poput aviončića – brzina kretanja tog diva povećala. A zbog njegove veličine, da ga se sinkroniziranim atomskim udarima (baš kao u nekolicini dosadašnjih znanstveno-fantastičnih filmova) skrene sa standardne putanje, još i manje.

Ispada da nam jedino preostaje čekati da Priroda odradi svoje; i da se molimo Svevišnjem da takav „rad“ za ljudski rod ne bude poguban.

Pa ipak, koliko god se u prvi mah činilo nemoguće i van pameti, rješenje ipak postoji!?

Ne, dakako, sa stopostotnom garancijom, ali ipak postoji!

Postoji kao jedno opetovano ali i zasigurno prerano odbačeno veliko „Možda“!?

U čemu ono postoji, ako je potpuno izvjesna nemogućnost direktnog utjecaja na prijeteću zahuktalu masu koja nam juri u susret?

Postoji u mogućnosti utjecaja, ne na kuglu koja izbačena iz ruke juri prema čunjevima, već na „stazu“ kojom se ona kreće! Postoji mogućnost utjecaja na „gustoću“, odnosno konzistenciju njenog okolnog prostora!

Upravo tako; postoji mogućnost utjecaja na maločas spomenuti „skoro potpuno horizontalni koridor“!?

Da bismo uopće shvatili o kojoj se vrsti mogućnosti radi, potrebno je prije toga razumjeti i prihvatiti notornu činjenicu postojanja Univerzuma kao višedimenzionalne strukture u „svako sa svime“ odnosima. I, dakako, povjerovati barem malo onim pojedincima koji su kroz vlastita putovanja i poniranja u dubine svijesti, dosegli podest s kojega im je omogućeno minimalno početničko razumijevanje osnovnog mehanizma i zakonitosti koji upravlja procesima u njima.

Slijedi jednostavan logički niz. Ako je Univerzum, kao svojevrsna „cjelina“, višedimenzionalan, onda su to i svi njegovi dijelovi. Onda su to njegove zvjezdane maglice; onda su to sunčevi sustavi i njima pripadajući planeti. Jednako kao i naš sunčev sustav; jednako kao i naš planet. I, dakako, mi ljudska bića, kao njegovi „dijelovi“.

Naime, ako se ne izgubi iz vida činjenica po kojoj su svi dosad spomenuti oblici tek različitim frekvencijskim obrascima uvjetno razdvojena energetska polja, sve na mah postaje razumljivo. Bez obzira na svoje dosege i svoja ograničenja, jednako je nesporno da je i svatko od nas svojevrsno individualizirano višedimenzionalno osobno polje.

U svom rasponu od teških zgusnutih materijalnih frekvencijskih obrazaca, pa sve do razine „čiste svijesti“ – kao temeljnog konstitutivnog elementa Svepostojanja – svojom se strukturom ni u čemu ne razlikujemo od domicilnog nam planeta. Pa potom još i dalje; još dalje do iza granica infinitivnosti i mogućnosti spoznaje i vlastite nam mašte.

Osim, u jednoj jedinoj „sitnici“?

Mi smo bića-energetska-polja postavljena na prvu stepenicu Kreacije!? Ona je ta koja nam omogućuje da vlastitom voljom i osobnom sviješću o sebi samima aktiviramo prvi impuls promjene pripadajućeg nam okruženja, postajući na taj način i njegovim koautorom! I to, od razine materijalnog pa sve do maločas spomenutog infinitivnog.  

Krećući se vlastitim inicijalnim snopom svijesti, koji uz put nastavlja svoj progresivni rast zahvaljujući Zakonu atrakcije i privlačenja istovrsnih frekvencijskih obrazaca, mi konačno uspijevamo da naše maleno početno sjeme promjene iznikne u konačni plod kreacije.

S druge strane, koliko naš planet toliko i sva gigantska nebeska tijela i konstrukcije, usprkos činjenici da se na njih odnose isti zakoni koji se odnose i na nas, zbog svoje veličine i mase zadržavaju za sebe jednu potpuno originalnu posebnost.

Dok dio našeg osobnog polja zbog svoje minorne mase relativno brzo prelazi iz zone fizičkog u više frekvencijske zone eteričnog, pa sve dalje do konačne sveobuhvatne frekvencijske zone čiste svijesti, nebeskim tijelima i konstelacijama slijedi poprilično različiti put.

Višedimenzijske zone imaju specifična očitovanja. To stoga, jer u svakoj pretežitoj od njih, vladaju specifične i originalne objave spomenute generalne zakonitosti.

Krajnje pojednostavljeno rečeno, znači da će svaka od njih u zoni svog pretežitog djelovanja i utjecaja imati potpuno originalne zakonitosti. A kada su zakonitosti od dimenzije do dimenzije različite, različite su i njihove objave; odnosno, razlikuju im se pojavne forme, oblici i očitovanja. Samim time različite su im i uloge koje igraju u nekoj od bližih dimenzijskih zona.  Neke od njih uspijevaju stići i do ove naše, gdje ih mi uobičajeno prepoznajemo kao svojevrsne „otklone u fazi“ ili najobičnije „anomalije“. Neke od njih, već dugo su vidljive i na našoj centralnoj zvijezdi.

Rečeno znači, da se – primjerice – planet, u nekoj od bliskih mu dimenzija, može pojaviti kao plinoviti div u sudjelovanju nastajanja nove zvijezde; kao divovska dijamantna gruda, ili čak i kao stabilno sunce sa svojim pripadajućim planetarnim sustavom!? Slijedeći zakonitosti svoje dimenzijske ravni, ono ni najmanje neće utjecati na već uspostavljeni niz interdimenzijskih očitovanja.

Pritom je potrebno tek dodati, kako se mogućnost različitosti uloga i objava povećava s rastom polja koje takvo nebesko tijelo srodnošću svojih frekvencijskih obrazaca sačinjava.

Na taj je način potpuno izvjesno da će s početka spominjani i prijeteći nam peterostruko veći div, imati najmanje pet mogućnosti više za interdimenzijska očitovanja od našeg malenog planeta.  Ali samo u zoni do koje naš planet ne dopire. U svim ostalima, bit će potpuno izjednačeni. Posebno onda, kada im dijelovi pristignu u eterična, energetska ili svjetlosno-svijes(t)na okruženja.

Na njima su i planeti i sunčevi sustavi i sazviježđa - ali i mi malene iskrice svijesti sabijene u više nego minorne materijalne zone – potpuno izjednačeni!?

Osim, opet i dakako, u jednoj jedinoj stvari? U spomenutoj sposobnosti kreacije!

I BAŠ ONA JEST I NAŠA JEDINA PRAVA ŠANSA.

Upravo zahvaljujući našoj malenoj masi i mogućnosti skoro trenutačnog prijelaza u zonu KREATIVNE SVIJESTI, MI NAJMANJI DJELIĆI UNIVERZUMA, MEĐUSOBNO POVEZANI OSOBNIM POLJIMA U REZONANCIJSKU MREŽU, MOŽEMO DJELOVATI NA NJEGA KAO CJELINU. Ili, ako baš hoćemo i na nevoljeni deseti planet.

Potrebno je samo aktivirati određeni sliku.

Primjerice onu, u kojoj će „prijeteći div“ u ostatku svojega eliptičnog putovanja nailaziti na sve „finije okruženje“ koje ga neće toliko tjerati na dosadašnje valne otklone. Sve će sličiti glatkoj ledenoj površini na kojoj igrač curlinga šalje svoj kamensa željom što bližeg pristizanja u označeni centar na suprotnoj strani „zoga“.

U toj igri, mi ćemo imati ulogu dvojice „čistača“. Oni su ti koji svojim finim četkama glancaju led u zoni kretanja klizajućeg kamena, da bi ubrzali njegove kretanje; ili to ne rade, onda kada ga žele usporiti. Time, ni ne dodirujući ga, snažno i neupitno utječu koliko na njegovu brzinu kretanja, toliko i na njegovu stazu.

Kao što je već najavljeno, otvorit ćemo si mogućnost da bez direktnog fizičkog utjecaja na planet u dolaženju u ovoj dimenzijskoj zoni djelujemo na njegovo frekvencijsko-oscilacijsko okruženje. I njime, makar i minimalno utječemo na stabilizaciju njegove valne putanje.

I tu ova ezoterijsko-fizikalna priča završava!

Kao što je najavljeno, prelazi u

P O Z I V

Upućujem ga VAMA do kojih ova poruka dopre i u vama, usprkos otvorenih mogućnosti za podsmjeh i sprdnju, uspije pobuditi barem minimalni trag znatiželje. Taman toliko dovoljan, da se pozivu i molbi u njemu sadržanom, odazovete.

POZIVAM VAS SVE da zajednički, zajedničkom vizualizacijom stvorimo jedinstveni rezonantni val koji će nam SVIMA, makar i MOŽDA pomoći da ne dođe do najgore mogućnosti. Činjenica već poremećenog magnetnog polja i rotacijske osi našeg planeta, poslije mnogo tisuća godina, prisutna je i znanstveno dokazana. Kao takva, stoga je posebno plodnim tlom i višom statističkom mogućnosti da upravo ova mogućnost iznikne. Pa ipak, i usprkos svemu, ona je osnovnim razlogom da zajednički pokušamo (kako se sada čini) nemoguće.

POZIVAM VAS SVE znane i neznane; sve koji na bilo koji način poznaju ili vladaju kojom od meditativnih tehnika, da njima umreženi uspostavimo zajednički „reakcijski kanal“ jednog jedinog sadržaja. Oni koji ne vladaju nekom od meditativnih tehnika, a znaju moliti, također su dobrodošli.

POZIVAM VAS da uspostavljenim „reakcijskim kanalom“ aktiviranim našom sviješću, direktno utječemo na promjenu putanje diva koji nam prijeti!

Odgovor KAKO TO ČINITI jednostavan je:

1.  Svaki dan - bez obzira na vrijeme (jer ono ionako u zoni našeg djelovanja ne postoji) - u trajanju od barem 10-tak minuta, isključimo se od svojih dnevnih tekućih obveza. Nađimo miran kutak i zajedno s mnogima „meditirajmo na sliku“. Kraće rečeno, aktivirajmo na vlastitom ekranu svijesti jednostavnu skicu. Neka to bude velika sunčeva kugla i nedaleko nje ona mala zemaljska. Oko njih obilazit će duga razvučena elipsa čijom će putanjom – potpuno mirno i glatko – kliziti treća nešto veća kuglica.

2.  Cjelina zadatka jedino je u jasnoći slike i glatkom uravnoteženom kretanju treće kuglice po zamišljenoj joj putanji. Samo to i ništa više!

3.  Radeći to svakodnevno ne smijemo gubiti iz vida činjenicu postojanja vremenskog ograničenja i neophodnog roka za stizanje do faze „kritične točke promjene“. Za nju imamo samo šest (6) mjeseci! Krajnji rok za njeno dosezanje – ukoliko se proces aktiviranja napona u morfogenetskom polju ljudskoga roda započne s 01. 04. -  početak je kolovoza ove godine! Od njega, pa na dalje, sijat ćemo rezonancijsko sjeme željene promjene. Da li ćemo u tome uspjeti i što će iz njega nići, zajedno ćemo vidjeti u veljači naredne godine.

4.  Do tada – najbolje odmah po njegovom primitku – proslijedite ovaj poziv na sve adrese za koje budete mislili da mogu pomoći. Što se ranije dosegne kritična masa utjecaja, izvjesnost povoljnog ishoda rast će za sve.

PS.

- Ne, odista, nema nikakve kazne za one koji se ovom pozivu budu podsmjehivali i smatrali ga proizvodom poremećenog uma. To je, također, stvar osobne slobode izbora i ništa drugo.

- Posebno ću biti zahvalan onima koji ovaj tekst budu preveli na koji od stranih jezika i uputili ga na nove adrese izvan granica zajedničkog nam govornog područja.

Do skorog zajedničkog zajedničkog početka. 

CUNE