Postoji nešto

 

Postoji nešto što se sluti

kada se u očima zelenih jezera po prvi puta sni pojave,

kada prestane žamor za svađu raspoloženih ptica

i kada se kroz tek pristigle noćne sjene prvi lahori objave

 

Postoji nešto što se sluti

kada se ruka u ruci stisne u nijemom grču predavanja,

kada se prošlosti zaborave u gustim maglama

a na pustim putovima prestanu nečija besciljna lutanja

 

Postoji meki dodir kao poruka,

kao most razapet između dva čovjeka dvije obale,

ispod koga u moru muljevite tišine

riječ nema moć da val straha dopluta do zadnje uvale

 

Postoji neki korak u nepoznato

koji za sobom potiho briše sve prethodno tajene tragove,

da se nitko po njima ne bi mogao vratiti

i da se priča ne ponovi prije no što prijeđe sve važne pragove

 

Postoji moć zadržati život na trenutak

da uživa u svemu mogućem od njega ponuđenim i danim;

hrabrima u dubine sebe spremnim zaroniti

da dadu oprost nemoći, u drhtaju svjetla na trenutak sačuvanim 

 

Postoji nešto tajnovito u Svemu

što se niti jednom mudrošću lutalice i znalca ne može doznati,

što se nijednim čulom osjetiti ne da;

u točki ništavila sve se jedino s mrvom ljubavi može prepoznati