Pogledaj ga u oči

  

 

Pogledaj ga u oči i neka prestanu teći teške vremenske kapi,

a ti se, kao i prije, nastavi skrivati u zatomljenim slutnjama;

dok zadnja umiruća sunčeva zraka daleku crtu obzorja pozlati

tek probuđeni zvuci nutrine, neka potonu u dubokim šutnjama

 

Pogledaj ga u oči, dok ga još bole davni počeci privedeni kraju,

a on ni ne pokušava spajati orkanom razbacane krhotine kristala;

jer sada već lako može zamisliti svoju buduću neumitnu predaju

i s mirnoćom gledati kako se gasi iskra tko zna kada zablistala

 

Pogledaj ga u oči, dok još pogledom možeš plamenove upaliti

s njihovim čudesnim biserjem izniklim iz samog srca praiskona;

sada se nakraj tamnih putova i posljednje lučonoše mogu udaljiti

jer su mu pomogle naći cilj odbljeskom svoga svjetlosnog trona

 

Pogledaj ga u oči i reci do viđenja svakom od zajedničkih dana,

utkanih u stihove sage, koje je izazivala snagama burnih odjeka;

kao svaka od savršenih staza i vaša je od malih koraka izatkana,

pjesma se, kao ni život neće vratiti, ili kao jednom protekla rijeka

 

Pogledaj ga u oči, da bi on u tvojima otkrio zadnju zahvalu tihu,

dok ljepota ovog življenja nastavlja ubijati sjetom i melankolijom,

neka se cijela povijest od vas ispričana sažme u jednome stihu,

a još jedan rastanak prestane biti pričom ispričanom i najbolnijom

 

Pogledaj ga u oči, jer to jeste jedini način da se slike duša objave

i da vam one, još neprobuđenima, objasne stare korijenske veze;

u njima ste bili i ostali nemirna šumeća rijeka između dvije obale

dok su, na njima samonikle, vašu ljepotu čuvale dvije tužne breze

 

Pogledaj ga u oči, da bi ste zajedno i jednom za svagda shvatili

da vam je i ovaj početak, makar koliko star, novim početkom bio

u njemu ste se oboje, da to i ne znate, još više u jedno preobratili;

oboje neznanci bez izbora, u susretu, kojeg je davni usud presudio