Draga S.

Konačno evo i mog obećanog pisma tebi. No, da se odmah razumijemo; ono je mnogo više jedna vrsta podsjetnika. Trebalo bi te ono podsjetiti na neka pravila i zakone kojima se jednostavno ne može izbjeći. Korištenjem i pamćenjem tih pravila doći ćeš vrlo brzo u fazu njihove ugradnje u sebe samu. Isto je to kao i one vježbice, koje sam ti na počeku našeg susreta dao za svakodnevni trening.

Bez obzira na činjenicu što ćemo se nas dvoje nastaviti sretati, nastaviti analizirati događanja i tvoje dileme, ovo bi ti pismo trebalo poslužiti kao neka vrst univerzalnog svakodnevnog podsjetnika, u doslovnom značenju te riječi.

Pa, krenimo redom.

I 

Najgora stvar koja nam se ikada može dogoditi je nepotreban i neutemeljeni subjektivni osjećaj krivnje.

Ono što je bitno znati, činjenica je da on odista – što znači da su izuzetno rijetki suprotni slučajevi – ni u čemu u nama nije utemeljen.

Za sve što mislimo da smo prema nekom pogrešno postupili, mi sebe smatramo odgovornima i krivim. To može ići od bezazlenih sitnica, pa do osjećaja krivnje da smo razočarali svoje bližnje (nepoloženim ispitom, glupom izjavom koja se samo nama čini takva, zato što nekome nismo dovoljno lijepi, dovoljno pametni, dovoljno…nešto što ON smatra bitnim u svom ocjenjivanju tebe).

Najgore je, međutim, ako razočaramo i okrivljujemo sebe same. Primjerice onda, kada smo si postavili neki nerealan zadatak, ili odredili prekratak rok potreban za njegovo izvršenje. To je ona loša situacija, kada nam se čini da smo razočarali sami sebe, a najmanje smo svjesni kako je sve rezultat našeg neosvješćivanja stvarne situacije i odnosa u joj uspostavljenih.Sjeti se samo «pravila procesa», o kojem smo razgovarali i otpast će trenutačno i ova vrsta samoopterećenja.

Problem proizlazi iz činjenice da je stupica postavljena uvijek u nama samima. Skoro nikada ona ne dolazi izvana. Cijela stvar je inače vrlo jednostavna i proizlazi iz jednog jedinog kriterija ili pitanja.  Njega uvijek, kada nam se čini da smo nešto zgriješili, ili smo nešto nekome skrivili, treba postaviti jasno i glasno. Usmjeriti ga same sebi.

Glasi ono: «Jesam li ja to napravila svjesno i s namjerom?»

Ako ne postoji svijest i namjera, NE POSTOJI NI KRIVNJA. Osim ako je netko ne želi doživljavati iz čisto mazohističkih razloga. No osoba (poput tebe) koja se želi osloboditi starih tereta, u tu priču neće nikada ući.

Stoga, ako se bilo kada, u bilo kojem obliku pojavi taj – ili sličan osjećaj – treba tek jednostavno, ali glasno u sebi i odrešito reći: «PONIŠTI»; «IZBRIŠI»; koju od drugih negacija, što je sama izabereš. Bitno ju je tek izreći odmah i neposredno iza takve misli.

U početku ćeš zaboravljati na ovo pravilo, no kasnije, kako budeš svakodnevno vježbala njegovo korištenje, sve će ti preći u naviku.

Zapamti; ova je vježba jednako važna (ako ne i važnija ) od mnogih mentalno-osjećajnih vježbi s kojima si se dosad susretala!

Ako se, kojim slučajem, ipak dovedeš u situaciju (najčešće kroz osobnu reakciju na nečiju prethodnu akciju ili napad usmjeren prema tebi) da nekom nešto učiniš ili  poželiš nešto loše, tada je dovoljno tek reći u sebi: ŽAO MI JE. I to, u buduće, dakako, potkrijepiti odgovarajućim ponašanjem. Tj. Nemoj ponavljati stare greške.

Stvar je nadasve jednostavna i što je najvažnije, funkcionira bez izuzetaka.

 

II  

Druga je – i daleko najteža – priča, kada je riječ o UVJETOVANJU; kada se radi o PROGRAMIRANJU.

To su utjecaji drugih u našem umu,započeti još od trenutka našega rođenja. Bilo da su usmjereni na odgajanje, ili zabranjivanje, bilo da su motivirani dobrim nakanama i željama, oni uvijek imaju jednu jedinu posljedicu. Oni su tuđi programi u našem polju.

Sam problem i nije ako su afirmativne prirode, nastaje on kada dobiju negativni predznak.

«Ti to ne možeš…ne znaš…nije čudno da si bolesna, oduvijek si bila takva …naravno da si debela, kad jedeš nezdravu hranu…za neke si stvari jednostavno glupa…ti nemaš smisla za to…budi sretna da imaš i ovakvu vezu, bolja je nego nikakva…» - tek su dio takvih negativnih utjecaja drugih u nama. I što je najgore, oni su nebrojeni. I još gore, to što im kroz neko vrijeme mi odista povjerujemo.

Ne postoji veća neistina od tvrdnje da je netko izvan nas u pravu kada se tiče ocjene nas samih.

Naime, da bi netko mogao suditi drugome, prvo mora poznavati sebe.

Ja još uvijek nisam sreo takvu osobu.

Problem je, kao i uvijek na drugoj strani. Nikada nas nitko nije učio voljeti sebe same. Obratno; učili su nas da je to egoizam, koji je nešto ružno i prljavo; nešto čega se treba stidjeti. Međutim, ja ti ne govorim o egoizmu, ja ti govorim o EGOCENTRIZMU.

Ti koja Jesi.

Ti koja Znaš da Jesi. Čak i kada o tome ne razmišljaš.

         Ti jesi Centar.

         Ti jesi Ego (Ja jesam). Bez čije svijesti o sebi samoj NIŠTA ne bi postojalo. Čak ni ti drugi, koji se tako olako rasipaju svojim ocjenama.

Ako ti sebe doživljavaš jedino kroz sliku koju drugi imaju o tebi; ako su ti oni potrebni da bi ti rekli tko si ti uistinu, tada ni tvoja slika ne može biti realna. Lijepa još i manje.

Zato ti stalno govorim o potrebi susreta sa samom sobom. Zato je potrebno vježbati one mentalno-osjećajne igrice.

 S druge strane, tu se mogućnost samopomoći nipošto ne završava.

Sjeti se da sam te jednom pitao da napišeš deset svojih pozitivnih osobina, pa to nisi mogla. Sada tražim nešto posve drugo.

Kad god upadneš u situaciju samookrivljavanja, samosaželjenja i negativnog samoocjenjivanja najbrže što možeš, napravi kratak popis onoga što zasigurno znaš da nisi (nisam: neiskrena… zlopamtilo… škrta …zlobna i sl.). Vidjet ćeš kako će se stvari iz dana u dan mijenjati.

S ovim u vezi, postoji paralelna potreba izgovaranja (na glas ili mentalno) barem nekoliko afirmacija (ako želiš, možeš s njima i napisati sama sebi pismo, kao što ja ovo pišem tebi).

No prije toga, razmisli malo, koliko si tuđih negativnih afirmacija prihvatila kao svoju istinu ?! Nikada ih više nemoj izgovoriti ili pomisliti!

Ako to ipak iz stare navike učiniš, pokušaj se sjeti maločas spomenutog pravila brisanja riječi. Posebno riječi, poput: «glupa sam»; «šeprtlja sam»; «nesposobna sam „ružna sam»; «debela sam»; «neprivlačna sam»… Jer, sve to  kao i sve slično tome, što ti padne na pamet) naprosto NIJE ISTINA!

Svi smo onakvi kakvima smo odabrali da budemo u cilju potrebe vlastitog učenja i razvoja. Onog duhovnog ponajviše.

Istina je da svi nismo za sve – zbog toga što i ne trebamo odjednom sve ni naučiti – jednako kao što je istina, da svatko ima svoje vlastite stepenice za nebo.

To je jedina istina; izvan svake sumnje!!

Ovo nije nikakva idealizacija, ovo ti daje samo mogućnost svakodnevnog izgovaranja istine (za koju ne trebam ni naglašavati, da će kao takva, biti u tebe ugrađena). Daje ti ona mogućnost reći umjesto: «glupa sam» - «Pametna sam što se tiče MNOGIH stvari»; umjesto «ružna sam» - «Graciozna sam»; «Privlačna sam»; umjesto « nemoguće» i «nikad» - «MOGU».  A to  jeste istina!

III

Što se tiče ljudi koji te okružuju – bez obzira koji status imaju – tvoja «direktna telefonska linija s Univerzumom», daje ti za pravo trenutačnog donošenja odgovarajuće odluke. Ako te oni, na bilo koji način negativno uvjetuju i programiraju; ako ti višekratno (jer svakom se ipak zna dogoditi da kaže ono što u dubini sebe nije mislio) to ponavljaju; ako na bilo koji način potkopavaju tvoju sigurnost i ljubav prema sebi, NE DAJ IM BLIZU !!

Ne daj im pristupa sebi, sve dok se ne promjene, sve dok se sami ne srede, i kao posljedicu toga, srede i svoje izjave i ponašanje prema drugima. U ovom slučaju prema tebi,

TO JE TVOJE PRAVO!    

TO JE TVOJA OBVEZA PREMA SEBI SAMOJ.

U takvoj situaciji izgovori ono poznato:»poništi, isključi, stani…».

To isto učini i kada te tko, na bilo koji način, vrijeđa.

Nemoj se svađati, nemoj vikati, nemoj raspravljati jesi li glupa, debela ili ružna.

Ti znaš da to nisi!

Povuci se samo u stranu. Izađi mirno iz prostorije. Napusti zgradu.

To nipošto nije poraz!

To je pobjeda!

Ne slabiti svjesno sebe zbog drugih, pobjeda je!

Zar nije kontraproduktivno i svakako glupo, s nekim raspravljati o nečem, za što ZNAŠ DA TO NISI?

Dovoljno je samoj sebi reći: «To su gluposti»; dovoljno je prekinuti kontakt i sva će te negativna energija mimoići.

Dovoljno je tek, izgovoriti afirmaciju suprotnu izrečenoj uvredi. Nećeš s njome ništa lažno izreći. Nitko osim tebe ne može znati, tko si ti, i što si ti.

Važno je ovo.

Kao i u prošlom primjeru, i ovo je jedna vrsta treninga.

 I ovo je proces stjecanja navike TRENUTAČNOG NEUTRALIZIRANJA negativnih utjecaja sa strane.

To će ti dati vremena – ako u to već nisi sigurna – da sama  vidiš tko si uistinu i što si.

Ako tada i vidiš nešto s čime se u sebi ne slažeš, poradi svjesno na tome.

Donesi svjesnu odluku o izbjegavanju (svakodnevnom) toga.

ZAPAMTI: Svaki će ti trening ponuditi nove mogućnosti susreta sa sobom samom. Dat će ti sve novije mogućnosti promjene sebe same.

Za sve drugo, drugi ti nisu potrebni. Osim, ako ti i oni svojim afirmacijama ne požele pomoći u tvojim nastojanjima.

 

Možda me upitaš: «Dokle tako? Do kada da treniram?»

   Iskreno rečeno; ne znam?!

No, jedno sigurno znam:

Potrebno je da vjeruješ svojim unutarnjim porukama, koje će se takvim treninzima pojavljivati sve češće.

Potrebno je vjerovati vlastitim instinktima.

Brže ćeš ih i lakše čuti i razumjeti nakon takvih treninga samoiscjeljivanja i ucjelovljenja. Kada je «duša» cijela i kada se oslanja na vlastite snage u traženju identiteta, tada činjenica prihvaćaju li je drugi ili odbacuju, ne može sputavati.

I još nešto:

Najteži oblik izdaje same sebe, onaj je kada se dopušta da drugi, neistinito, bez kriterija i nasumice određuju tko si i što si. Bez obzira imaju li za takvo što «dokaze» ili ne»

Jer:

Bilo tko pokuša tvoj vlastiti strah i negativne osjećaje okrenuti protiv tebe, želi to iz samo JEDNOG JEDINOG RAZLOGA. Želi te još više zastrašiti – želi te još više umanjiti – želi te kontrolirati - da bi hranio svoj – od tebe zasigurno niži – duhovni i energetski napon. Da bi nahranio svoj maleno-veliki ego.

Stoga i ne smije dobiti od tebe (jer jedino od tebe ih može i dobiti) ovlaštenja koja mu ne pripadaju. Ponajmanje ona, da upravlja tobom i tvojom slikom tebe.

Zato umjesto traženja bilo koje zaštite (od mene, ili kojeg drugog terapeuta), vjeruj u činjenice. Izrekni koliko god ti to puta bude trebalo:

-          Nitko osim mene nije i ne može biti moje istinsko središte,

-          Ne postoji niti jedan opravdani razlog da drugome predam svoju slobodnu volju, svoj um i svoj razum, (to su predragocjeni Tvorčevi darovi, da bi se olako prepuštali drugome, Tim prije, jer ih je svatko dobio koliko je zaslužio),

-          Odbijam ovu mračnu stranu svojih misli… odbijam ovu svoju mračnu sliku realnosti (za slučaj da se tamne slike jave iz tebe same)

 

Ponovimo da  Nikada ne zaboraviš:

-          Biti sama ne znači biti i usamljena (Još tragičnije je biti s nekim, da bi imala nekog potrebnog da ti kaže tko si. Partner treba služiti drugoj svrsi. Suradnji, pomoći, razumijevanju, razvoju osjećaja sigurnosti… na primjer),

-          Povući se, ne znači biti poražena (Znači tek svjesni prestanak hranjenja drugih vlastitom dragocjenom energijom).

 

I konačno, za kraj i ovog pisma – bez imalo namjere za davanjem „jedino pravih sugestija“ – nudim ti jedno od mnogih pravila Univerzum;, želeći da razumiješ najvažniji dio u svim međuljudskim odnosima.

To je pravilo koje BAŠ TEBE upozorava, kako ne možeš biti u nekoj sredini…kako ne možeš živjeti s nekim, a biti na dulje vrijeme, ili trajno, nezadovoljna uspostavljenim odnosima. Govoriti i tražiti da se netko promijeni, a istovremeno ostajati u istoj situaciji, odgovornost je na Tvojoj strani.

U situacijama u kojima sami ništa ne činimo (vidi prethodne točke), a samo proklamiramo zahtjeve, mi, zapravo, šaljemo poruku posve drugačije vrste.

Ona glasi: «To što ja ostajem pored tebe…to što ja toleriram do besvijesti postojeću situaciju… u biti znači, da ti ne moraš postupati po njima. Zbog toga što sam s tobom ja te podržavam da i dalje nastaviš istim načinom. Spremna sam to tolerirati.

 

Što je tada sa samopoštovanjem i izdaje samoga sebe, ne bih komentirao?

 

Jasno je o čemu se radi. Postoji granica tolerancije i postoje pragovi preko kojih se nikada ne prelazi. Preko kojih nikada i nitko ne smije prijeći ni po koju cijenu. Niti ti, niti bilo tko drugi.

Problem je jedino odrediti, gdje su oni.

No, i to je samo još jedan od zadataka koje trebamo naučiti. Kada nas i on ponovo vraća na potrebu susreta sa sobom samime.

 

Do slijedećeg susreta C.