12.  «Negacije  i afirmacije» - ova vrsta svjesnog utjecaja, u svojoj biti, kruna je svih dosad spominjanih «katalizatora želja». Kako će zbog svog značaja zavređuje sasvim posebnu temu, u sadašnjem kontekstu nudi se njen krajnje pojednostavljeni sadržaj.

Iz dosadašnjeg dijela izlaganja postalo je nesporno da čovjek na svakoj razini želje, zapravo ostvaruje zbir svojih podsvjesnih vjerovanja.

Da li se radi o formiranoj podsvjesnoj slici bogatstva ili siromaštva, bolesti kao izraza nagona za bijegom ili samokažnjavanja, potpuno je svejedno. Naime, ranije spominjani savršeni način, proizašao iz samoočitovanja, ima jednako savršene efekte i na području negativne kreacije.

Čovjekova svijest o obilju ili zdravlju stvarnim je «transportnim sredstvom» koji te efekte dostavlja u njegovo osobno polje i životno okruženje.

Tu davno uočenu činjenicu - kasnije pretočenu u sentencu: «Bogatstvo je stanje i rezultat svijesti» - višegodišnja je praksa kroz neprekidno potvrđivanje, učinila nespornom.

Zbog tako uspostavljene veze na relaciji sposobnosti kreacije i njenog savršenog izražavanja, neophodnost ispravno izgovorenog zahtjeva ili molbe, izbija na prvo mjesto ljestvice prioriteta.

Ova vrsta uvjeta, koja se idealno dade iskazati kroz narodnu mudrost: «Pazi što želiš, moglo bi ti se dogoditi da to i dobiješ», upozorava na stalnu prisutnost čovjekovih ograničenih interakcija, i s osnova njih, ograničenih sposobnosti i rezultata poimanja. A kada su oni takvi, tada niti želje na njima zasnovane ne mogu biti drukčije.

Stoga, ne ulazeći u dalje i dublje analize, moguće je reći kako se svaki «ispravan zahtjev», može očitovati kroz istovremenu negaciju i afirmaciju.

U tom kontekstu, svaka negacija ili poricanje postojećeg (bolesti, nesreće, siromaštva i sl.) ima za ulogu njihovog već spominjanog «otpuštanja».

Kroz prihvaćanje notornosti «više istine», odnosno «višeg softverskog paketa», tj. kroz «otvaranje prema njima», čovjeku, na već objašnjeni način postaje moguća realizacija želje i promjena postojeće realnosti.

Kroz takvo otvaranje, bilo koji od negativnih oblika postaje «razvodnjen višim obrascima», a njegova dotadašnja koncentracija manje utjecajna.

Čak u situaciji da cjelina problema nikada ne nestane, njegovo «razvodnjavanje» i dovođenje unutar granica «podnošljivosti», često puta je više nego zadovoljavajućim rezultatom. Ako ni zbog čega drugog, ono zbog davne tvrdnje «kako je neki put dovoljno za rješenje problema, izdržati dovoljno dugo u njegovom podnošenju».

Kod negacije je od posebnog značaja, nakon njenoga izvođenja i negiranja realnosti ili istinitosti postojećeg stanja, obavezno izgovoriti i odgovarajuću afirmaciju u njenoj pozitivističkoj funkciji.

Bitno je to iz poznatog razloga, po kojemu je «biti protiv» kontraproduktivan zahtjev.

Samo je «biti za» prihvatljiv za svaku od situacija.

Za konkretan primjer - ako to već nije postalo jasno - istovremeno funkcionalno povezivanje «za» i «protiv» nije ništa drugo do uvođenje u igru oba polariteta u njihovoj pokretačkoj funkciji. Na taj će način svaka od «formula» djelovati ako u sebi, bez obzira na broj riječi i rečeničnu formu, sadrži ovako «upareni zahtjev».

Jedan od mogućih modela mentalne ili zvučne izjave, mogao bi biti slijedeći: «Negiram u potpunosti izgled ove bolesti (ovo stanje). On nije stvaran i ne može se zadržati u strukturi moje svijesti. Ja sam savršeno očitovanje savršenog plana».

Kod vjernika slična se izjava može uspostaviti i «u ime Isusa Krista», ali pod uvjetom da se kod njenog konstituiranja, ime Krista koristi u funkciji načela ili ulaznog koda, što se i inače nalazi u suštini svakog pravog vjernika-molitelja.

Zahtjevi ovoga tipa, osim za samoizražavanje želja, inače su veoma pogodnim alatkama u terapeutskim postupcima kod rada s drugima.  

nastavlja se...