Noć i ja

 

 

 

U ovoj se noći  ne žurim nigdje 

i nemam potrebu stići nekamo;

usporeni koraci, tabani ne bride

sjena i ja, njoj potpuno pripadamo

 

Ne volim više ni daleke uspomene,

makar ih ne želim zauvijek izgubiti,

one su ipak zadnji sigurni dio mene;

i jedina postaja koju neću napustiti

 

Koliko god dolaskom prijetila kiša

i melankolija pokušavala da se vrati;

ne prestaje mi želja na nebo da juriša,

a nikog nema da je do njega doprati

 

Spreman sam pasti preko ruba svijeta

samo da bih ponovno susreo sebe

jer slutim; Sve manje vrijedi od Cvijeta

a svaka pomoć mora iznići iz Potrebe

 

Sad znam, da ako si dao moraš i dobiti,

bez imalo žaljenja u svom činu davanja;

iza ove noći dan je u kome ću se osloboditi

stege svih zahtjeva i svakoga pripadanja

 

Cijeli se život složio u jednom trenutku,

svi putovi neodhodani prestali da mame;

strahu je presuđen ostanak u svome kutku,

konačno vladaju osvještenje i prihvaćanje

 

A noć se i dalje kroz staro srebro toči

nije ju briga za zalutalu skitnicu oporu;

jer i da zatražim, ne bi mi mogla pomoći

izbor je jedan; povratak vlastitom izvoru