Nemoj …

 

nemoj se smijati tuđim snovima, jer to su staze usmjerene u praskozorja

i mada se čini da svaka od njih završava u bolnom grču nastanka novog,

neće se nikad iz njih izgubiti tuge s nekoga njima nedohvatnog obzorja;

one su ipak tragovi jave preostali iza posljednjeg skitnice u sebe odlutalog

 

nemoj se smijati, jer je i tebi Put odredio da sam pođeš za svojim snovima

koji ne smiju sličiti nijednom od tuđih pogleda, što k nepoznatom streme;

jedino tvoji koraci vrijede onda kada se premjerava prijeđeno u bolovima

i samo proživljene stihove prihvaća Univerzum kao u sebi vrijedne poeme

 

nemoj se smijati prazninama u drugom, jer one znaju sakrivati daleko više,

poput tajne; o množini riječi u kojima je premalo duha i stvarnoga znanja;

moraš dopustiti da tuđim cvijetom i u tvom jesenskom vrtu Cjelina zamiriše

u svom nikada započetom, a ipak vječitom kolopletu traženja i odrastanja

 

nemoj se smijati tuđim teturavim koracima bez izvjesnosti sigurnog hoda,

jer ni vlastitim trčanjem nikada nisi mogao podići konačni uspjeh do cilja;

samo je jedan put, i vodi kroz sebe do planinskih bespuća i njihovih oboda,

sa kojih se može skokom u dubinu, za letenje iznad granica sadašnjih zbilja

 

nemoj nikada, od bilo kog, tražiti dopuštenja za slobodu svojega stvaranja

makar koliko se ono činilo strano i nedostojno umovima iza granica sjena;

da stigneš do vlastitosti već davno si uspio položiti ispite primanja i davanja

a posebno onaj, da niti sudbina nije najveća, jer je od malih stvari sačinjena

 

stog, nikada nemoj misliti da možeš, sam i odvojen, biti autor velikih stvari

jer one kao takve, bez brojnih drugih, upletenih u koprenama čina, ne postoje

preostaje da sve poruke, što k tebi iza granice uma od drugih stižu, zanemariš

znajući da ih je i u stvaranju Svijeta, u doba iza vremena, bilo najmanje troje

 

ako ipak zalutaš u snove nekog sanjara, daj mu s mirom djeliće svojega puta

što si ga prešao između svakog, od tko zna kada i mnogih nepoloženih ispita,

možda će mu oni trebati da nauči, kako da ti sam uzvrati dijelom svog apsoluta

i da ti baš on pošalje odsudnu i nedostajuću zraku tvoga dugo čekanog osvita