Neka čudna tuga

 

Kako mi danas opet nedostaju stihovi jedne skoro zaboravljene balade,

da bih se u trenutku nadisao ljepote i pustio da se kroz mene uliva rijeka;

za nju bih spreman bio da mi se cijela prošlost iz ovog sadašnjeg ukrade

i da se vratim neizvjesnim putovima tragača, na kojima su od pamtivjeka

 

Kako mi danas đerdani pjesama zvone tananom melankolijom i sjetom

dok se sunčeve kapljice u malim lokvama zlata, na toplom asfaltu kriju;

opet zavidim orlu u plahom slobodnom letu na sedefu neba razapetom

dok sebe pitam, otkuda hladni naleti tuge što vuku me u tamnu provaliju

 

Kako mi danas nedostaju zvuci stare pjesme umotani u melodije smiraja,

jer bih sa njima obrisao suze u očima dječaka kojima je djetinjstvo oteto;

za svaku dječju suzu, sitni su odrasli krivi što kradu im dijelove beskraja,

neznajuć da je već tim činom, sve iza njega, od samog korijena prokleto

 

Kako mi je danas premalo riječi; da bih shvatio što mi šalju poruke straha

izrasle iz mase zalutalih, i razbijenih o skrivene hridi na marginama života;

gledam kako je u Oteti umjesto Dati, sve manje zastoja i sve manje predaha

a bojim se prizvati, da nataloženi mulj pometu valovi nekog novoga potopa

 

Kako sam tužan zbog svih patuljaka kojima dano je da budu divovi najveći,

za što im trebaju tek kapi samopoštovanja i nešto više od jutarnjih buđenja;

kada bi barem znali tko su i otkuda dolaze, snovi im više ne bi bili prijeteći

i prestala bi im potreba da se hrane tuđim suzama unutar vlastitih otuđenja

 

Još neznam zbog kojeg je straha sve manje milosti pri dodiru tuđih bolova,

makar se Cjelina svojim pokličima već odavno u svakom od njih iskazala;

znam samo da ću radije prihvatiti nositi terete tuge umjesto zakona čopora,

jer jedino ona može dokazati da Ovdje točkica svjetla, u tami nije zalutala

 

Znam samo da suze ne smiju biti toliko vrijedne, a sve drugo manje sveto

u ovom ili novom življenju, u kojem se više nitko Isti-sada ne može roditi;

ništa u budućnosti nije za bilo koga unaprijed rezervirano, a mjesto zauzeto,

jer znam da je prošlost jedino što se ni za koga ne može mijenjati i ponoviti