U moju sobu, tek probuđenu
umjesto sunca
i nemirnih zvukova jutra,
ulazi magla.
To teško okamenjeno disanje
susjednih mi zemalja i mora.
Toči svoje posljednje taktove
umorna noćna glazba,
prije mojega buđenja
u novome sutra.
Dok mi poput neumornog duha
na straži, šapuće
o nepotrebnosti ustajanja.
I ponovog osluškivanja novih
patetičnih simfonija laži.