Lako je voljeti

 

Lako je voljeti kada si posljednji putnik začaranog broda,

ukleti holandez na oceanu magličastih pramenova vremena;

kada na tržnici života ne ostaje ništa da se kupi ili preproda,

i kada najteža sjećanja u tebi-sada izgube značenje bremena

 

Lako je voljeti kad znaš da su obale privezišta galija mašte

a ti sam izrastaš u mirni zaljev, s tihom lučicom unutar sebe;

kada ništa drugo do dva lukobrana na tome plovu ne bijaste,

dva, ispod površine isprepletena jarbola, nikla iz dubina potrebe

 

Lako je voljeti kad jednom shvatiš da samo sadašnjost jeste

i da je ona jedino mjerilo stvari i konačna točka svih putovanja;

onda kada se s prvo pridošlim lastama zadnji  snjegovi navijeste

i kada se i posljednji dio skitnice u tebi, vrati sa svojih lutanja

 

Lako je voljeti kada se, umjesto zbogom, ostavlja doviđenja

kao sigurnu i stalnu adresu na putovanjima iz jučer u sutra;

ne može se biti  putnikom, ako u njemu samome nije izmirenja

i ako se nije iskrama isplela potka novog dana iza tmurnoga jutra

 

Lako je voljeti kada se sretneš s drugima pošto što si sebe sreo,

kada si se uvjerio da ti taj susret ne treba, jer nije zadanim ciljem;

nakon toga nikad se nećeš bojati da te je Netko na život prokleo

istjeravši te iz posljednjeg usamljeničkog vrta obojenog obiljem

 

Lako je voljeti kada se spozna o najmanjem, kao mjeri cjeline,

kada je dovoljno dati malo da bi se dobilo sve ili najviše moguće;

uvijek se polagano mora prema gore, iza zarona u svake dubine

i tek na kraju pravog uspjeha mjeri se u njega uloženo pregnuće

 

Lako je voljeti kada ti riječi prestanu biti zvukom bez značenja

i prihvate se kao potmuli eho rođen iz sebe-kristalnog dijela;

kada se ostvare bljeskovi svjetlosti nastali iz toga preobraćenja

kao da je sve dio mirisa življenja do kog se njegova staza uspela

 

Lako je voljeti kada imaš kome predati taj mošus dragocjeni,

znajući da svi čekaju u redu da ih njegova kapljica poškropi;

tada kad nestanu svi strahovi od napuštanja i u samoći pritajeni

zanavijek će se prestati preporađati svi prastari i budući Potopi

 

Lako je voljeti kroz spoznaju da tek iz Ljubavi Postojanje niče

i da kad god nje nema, ništa, čega na svijetu ima, ne vrijedi;

da se snaga za život potrebna, dok nju imaš, od tebe ne odmiče

a zalutalom umjesto putokaza neće trebati nečijih devet Zapovijedi