Kriteriji

Ne treba biti neki veliki duhovni putnik i tragatelj za širim smislom postojanja, da bi se bez posebnog napora zaključivalo o biti brojnih ponuda i pouka s kojima smo skoro svakodnevno bombardirani putem različitih „kanaliziranja“ i posebno „odabranih“.

U čemu je razlog i uzrok da se brojnost primljenih poruka u posljednjim mjesecima multiplicira, a s njima – umjesto od ranije poznatih imena arhanđela i anđela kao pošiljatelja poruka – javljaju i neka potpuno nova i nepoznata imena?

I za divno čudo, skoro ni jedno od njih, ne pateći od lažne skromnosti, ne propušta naglasiti svoje visoke funkcije i članstvo u različitim „sudbinskim“ ili „karmičkim“ vijećima i odborima.

Dakako, ne onim zemaljskim, provjerljivim, već onim udaljenim smještenim izvan uobičajenih granica mašte i dimenzijsko-denzitetnih ograda, unutar kojih se prosječno ljudsko biće nalazi.

Tako visoko postavljene pozicije naprosto ne dopuštaju provjeru, podrazumijevajući da je za istinitost ponuđenih proklamacija dovoljno samo predstaviti se.

Dovoljno je biti član nekog interdimenzijsko-karmičko-sudbinskog-konglomerata, i onaj kojemu se poruka upućuje, trebao bi je prihvatiti bez pogovora. Na stari dobro poznati način „vjere“ koja je dovoljna sebi samoj.

Zahtjevi koji potom slijede i različitost poruka, usprkos svom strukturnom šarenilu i u kojemu svoje mjesto ravnopravno nalaze potpuno izmiješani dijelovi, počesto suprotstavljenih religijsko-doktrinarnih vjerovanja, ničim se ne smiju dovoditi u sumnju!?

I što sada?

I što dalje?

Dirati ili ne dirati u tuđe pravo izbora i nečije pravo da vjeruje ili ne vjeruje u sve što mu se servira pod krinkom visokih duhovnih poruka – kao dilema ne otvara samo jednu, ili samo jedan od mogućih smjerova?

Otvara mogućnosti novih sukobljavanja na različitim razinama i produbljuje ionako (notornu) krizu koja već neko vrijeme drma same temelje zgrade ljudskoga roda.

S druge strane, ne mali broj osoba koje su naponom osobnog polja svjesnosti dosegle razinu iskustva i razumijevanja strukture i realiteta koje se nastavljaju izvan spomenutih dimenzijsko-denzitetnih ograda – barem se tako čini – ne usuđuje se umiješati se u ponuđene igre.

Ne toliko iz straha za vlastitu egzistenciju, koliko od respekta pravila da nekom od svojih intervencija, upravo ne naruše tuđe pravo izbora.

Naime, na isti način na koji i prosječan terapeut mora biti u stanju razumjeti i prihvaćati pravo osobe da bude frustrirana, nesretna i zbog toga u krajnjoj konzekvenci i bolesna (zbog čega je on svojim terapeutskim akcijama ne smije ometati prihvaćenom izboru) ista je zamka postavljena i pred spomenute putnike visokih sfera.

Međutim, potrebno je jasno i glasno reći; viknuti čak!

Granice postoje!!

I one su također neupitne!

Postoje granice za ljudske komunikacijske koridore, iza kojih egzistiraju entiteti potpuno odgovarajući dimenzijsko-denzitetnim obrascima koji na određenim razinama prevladavaju. I za razliku od ljudskih bića, njihova sposobnost zavirivanja preko tih ograda (a počesto i njihovog preskakanja, na kraće ili dulje vrijeme), neupitna je i daleko veća od čovjekovih.

Samo krajnje usporeni um (ili u vlastitom strahu blokiran za svako nova saznanja) neće shvatiti da opće načelo interaktivnosti ne prestaje na granicama frekvencijskih obrazaca koje na sebi specifičan način tvore i omeđuju osobno polje cjeline ljudskoga roda.

Već s osnova takvog podatka jasno je da u sveopćoj šarolikosti uspostavljenih interaktivnih odnosa, svi oni ne moraju biti ugodni za to uprosječeno ljudsko biće.

To je za spomenute putnike, također notorna istina.

I što sad?

Postoji li ikakva mogućnost aktiviranja kakvog-takvog obrambenog mehanizma od onih čije se nakane, ili tek prosta činjenica koegzistencije na ovim dimenzijskim ravnima, manifestiraju na način koji je za većinu pripadnika ljudskoga roda inherentan?

Da li je baš sve unaprijed upisano u famoznim „Akaša kronikama“, ili su, možda, u pravu i oni koji tvrde da najveći Božanski dar čovjeku nije život (jer je Sve i onako njegova različita manifestacija), već je to baš ta i toliko puta spominjana sloboda izbora?

Toliko značajna i velika, da brojnim pojedincima dopušta čak i pravo nevjerovanja u vlastitog tvorca!?

A on ih zato ne dira, već im i dalje milostivo omogućava da u velikoj retorti materijalnog univerzuma, s njome kao osnovnim alatom, uče veliku životnu školu.

Za one koji, možda, ipak žele čuti, odgovor je potvrdan.

Da. Postoji.

Sadržana u tri jednostavna slova; ORP.

Osvijesti!

Razumi!

Pri(o)mijeni!

Za bića, čiji je najveći dio strukturiran upravo od svijesti, ne bi trebalo biti nekog posebnog problema. Odavno je već poznato, da samo ono što su uspjeli osvijestiti više ne vlada njima. Već obrnuto. Oni vladaju njime.

Na temelju takvog prethodnog odgovora, još je lakše može razumjeti što se oko njega događa. Možda baš grandiozno istovremeno pospremanje više uzastopnih katova tog istog Univerzuma.

I tek tada, s osnova dva uspješno položena prethodna ispita može krenuti u akciju promijeni, primjene, samoobrane… ili jednostavno: Kreacije!

I to: JESTE maločas spominjana granica!

Sloboda izbora, koliko god mogla proizlaziti iz Vjere, u svojoj biti strukturirana je baš od ta tri malena-velika pojma.

Svatko ima pravo izbora, i ono ničime ne može biti ograničeno!

Za one koji bi se ipak (i s razlogom, dakako) htjeli izvući iz potencijalnih zamki koje širina ovakve teme postavlja pred sve sudionike u njenom razmatranju, čini se da je odgovor u osnovnom pitanju.

Što je to potrebno osvijestiti.

Na žalost, to će morati sami otkriti.

Što im je na tom osobnom putu uspona i padova moguće ponuditi kao pomoć.

Bez dileme – načela.

Bez dileme – zakonitosti iznikle na njihovim osnovnim kodovima/porukama.

Stoga, zašto ne?

Recimo to odmah i otvoreno.

Sami izaberite hoćete li i u kojoj mjeri vjerovati svakoj od poruka, koje (nema sumnje u to) stižu s onostranih područja?

No, maleni skromni savjet, prije toga.

Čak i onda, kada se odlučite; onda kada se vašem umu čini da sve ima svoju logiku, svoju glavu i rep, ipak nemojte odmah krenuti u akciju.

Sačekajte malo! Pustite da, kao svako fino tijesto za još finije kolače, profermentira u vašoj nutrini. Ona zna; ona ima iskustvo milenijuma u sebi; ona je kapljica u oceanu sa svim njegovim potencijalima. I samo od nje ovisi hoće li, i u kojoj mjeri, koristiti ga. Ne žurite s odlukama konačnog izbora.

Na tom putu mogu vam pomoći i pravila koja slijede.

Neka vas ne zbuni sličnost s nečim što već znate, ili sa čime ste se sretali. Ona su istinski odjek iz dubina ljudske „centralne memorije“; nje koja je izjednačena s onom u cjelini oceana.

I da ne bude zabune, jednako vrijedi kada se požele razumijevati „nedokučivi putovi Gospodnji“, ali i osvijestiti i razumjeti da li su baš svi „učitelji“ Učitelji, a „majstori“ Majstori. S ovdašnjih granica unutar ograde, ili oni „uzašli“ – svejedno je.

Ako uistinu želite (i imate hrabrosti) Znati, sjetite se ovih (ne prevelikih) desetak pravila:

ONAJ PRAVI; ONAJ ISTINITI:

1.      Nikada i ni po koju cijenu ne dira u osobnu slobodu izbora;

2.      Nikada ne korigira učinjeno s osnova donijete odluke

3.      Ne dira u uspostavljene polaritete – oni su osnova kretanja, promjene i rasta

4.      Ne provjerava

5.      Ne prijeti

6.      Ne kažnjava

7.      Ne zahtijeva

8.      Ne pita Zašto

9.      Ne galami – glas je tišine

10.  Nikada ne delegira (prenosi na druge) svoja ovlaštenja i obveze.

 

Na vama je da izaberete. I što god da ste izabrali, nitko (ako želite, vjerujte) neće snositi krivnju za to!?