…Nakon ovakva sagledavanja „tehnološkog aspekta“ putovanja, preostalo mi je tek pitanje: „Koje je to stanje, koja je to frekvencija osobne svijesti i njene valne duljine, stvarni praktičan ključ za otključavanje i otvaranje blindiranih vrata, na tom jedino mogućem prolazu iz jednog u drugo stanje realnosti?“
Zbog toga, ako išta izvjesno postoji, onda je to da smo kao ljudski rod u ovom „dimenzijsko-denzitetno-vremenskom paketu“ samo zato da tu „tajnu šifru“ jednom otkrijemo i da se naučimo njome nesmetano koristiti.
I da je, potom, koristimo kao putnu kartu za nove dimenzije samoga sebe.
Voljno napuštanje paketa u kojemu se nalazimo zbog toga je i najviši skok koji bilo koja od razina naše osobne svijesti može dosegnuti.
To je, može se s jednakom sigurnošću tvrditi, i konačni cilj vlastita postojanja u vječitim osekama i plimama preporađanja.
Naučiti gledati na stvari ne kako one izgledaju već što uistinu jesu, uz izlazak iz te vrste neznanja koje nas zato i drži u samo jednoj od ponuđenih realnosti, postat će konačnim dokazom da smo u tome i uspjeli.
Kada se spoznaja o vlastitoj svijesti – s njom svjesnom sebe same – zaokruži i konačno razumije kroz tvrdnju da ona, osim što „odsijava oblike Realnosti, daje im istovremeno i strukturu“, stvorena je po prvi put praktična mogućnost da se na sličan način progovori i o Znanju.
Tim prije jer su oboje međusobno interaktivno povezani…
bglavac
irida
edin.kecanovic
