…Učiti voljeti bez ikakvih preduvjeta; učiti voljeti bez obzira na dob, izgled, ulogu, rasu, status i socijalno-društvena opredjeljenja, definitivno se pokazalo najteže dosežljivim karmičkim ciljem.

Jednako voljeti sve oko sebe, da bi volio na isti način Cjelinu, uistinu je moglo postati tajanstvenom konačnom šifrom, bez koje konačno pridruživanje toj cjelovitosti jednostavno neće biti moguće.

Nakon tog susreta, više nije moglo biti nikakve dileme da nam i ovaj život, sa svojim iskustvima i doživljajima, uvijek ponavlja i nudi jednu te istu priču o rastu i napredovanju ljudskih bića.

To što su se često njeni akteri činili odgurnuti negdje u stranu i dubinu životnog proscenija, bilo je tek zbog boljeg razumijevanja sveprisutnog načela i zakonitosti, kojima je trebalo omogućiti što je moguće šire područje očitovanja i djelovanja.

Prepoznavanje da se svaka od osoba u sadašnjem životu očituje kao toliko puta spominjani čvor ili očica interdimenzijske mreže, po jednostavnoj logici, već narednim korakom ponudilo mi je i saznanje o njihovoj istoznačnosti s osnom vertikalom, oko koje se njen spiralni uspon odvija.

Da je taj uspon, osim značenja osobnog rasta i razvoja, istovremeno posjedovao značenje učenja i novog znanja, bilo je nesporno.

Kroz takvu vrst učenja, razumijevanja i rasta više nije bio problem shvatiti na koji to način kreativni ljudski um, putem vlastite razine energetskog pod-polja, može utjecati i djelovati unutar jedinstvene razine čijim je sastavnim dijelom. Ni u čemu ne dirajući temeljni program, on vlastitim svjesnim aktivnostima ipak uspijeva u promjeni njegovih potencijalnih manifestacija. Njih koje, zasigurno, nisu njime jednom za svagda određene.

Na taj način se „Svijesti Svjesnoj Sebe Same“ i njenoj slobodi izbora omogućava da u ovisnosti o „3K“ nudi nove kreativne varijable, ovoga puta u njihovoj ulozi novih pupoljaka na nekoj od razgranatih grana debla postojanja.

Na taj način mreža odnosa i procesa, bivajući funkcionalno izjednačena s cjelovitošću pripadajuće strukture, kroz uspostavljene interakcije njenih različitih dijelova omogućava Cjelini da strukturira samu sebe.

Na taj se način i svaka od naizgled nepromjenljivih i unaprijed zadanih karmičkih formi, kao izraza tog uspostavljenog softvera promjene i rasta, ipak u konačnici može mijenjati. Pa makar to bilo i u njezinu najmanjem dijelu. A, ipak, više nego dovoljno za promjenu cjeline. Pri čemu je najmanje važno koriste li se pri tome termini poput „karmičkih“, ili „softverskih“.

Na taj način, baš kao u netom okončanim zbivanjima, postaje moguće iz očekivanog tragičnog kraja nečije životne priče prijeći u njenu realiziranu alternativu u kojoj slomljeni zub, zapravo, ima potpuno isti karmički efekt.

Ne dirati u osnovni nalog „Promjene Kao Učenja“, a moći mijenjati parametre u ovisnosti o dosegnutim sposobnostima i talentima učenika, ostalo je i nadalje jedinim pravim smjerom.

Sve je ionako bilo i ostalo stvar promatračkog kuta i dimenzije u kojoj se neki od ranije uspostavljenih procesa finalizira...

 

'ČUDESNO SJEME'

Slavomir Cune Miljević

 

nastavlja se...