Ne prepoznaješ li taj osjećaj zaljubljivanja u ljubav,

 

u slova na monitoru, u lijepe riječi, samoću u kutu;

 

ponuda puna šarenila, titra i širi se kao paun gizdav

 

nudeći mogućnost, do iza bezgraničnosti uzdignutu

 

 

 

Lako je zaljubiti se u slova bez značenja u krvotoku;

 

zavoljeti ono što misliš da te u okrilju doma ne čeka,

 

povjerovati mu na trenutak da sunce zalazi na istoku

 

a živa slutanja, umjesto da zvoni postaje obična jeka

 

 

 

Još je lakše zagrliti lik iz mašte, bez pravoga dodira

 

kada se igraju uloge, iz neostvarenih želja naručene,

 

kada u primanjima nema iščekivanja i slatkih nemira

 

a rečenice su, poput prvih djetinjih koraka, naučene

 

 

 

Lako postaje drag netko, nudeći što misliš da tebi fali;

 

potrebno je tek ispružiti ruke pa da se prazninom ispune

 

tada nećeš ni naslutiti da su te tvoji pravi čuvari već izdali

 

vjerujući slatkoj melodiji otrgnutoj s neke lažne Strune

 

 

 

No, postoje neki Oni, koji su u klupko svili prebogate niti;

 

spremni da u nekog pravog, upletu njima raskoši osjećanja;

 

mjesečevi su tkalci koji Sve u dubini izatkanog znaju skriti

 

da ga poklone samo onom koji iznikne iz zajedničkih sanja

 

 

 

U njihovoj rijeci voljenja, nema tajnovitih plićaka i sprudova

 

obale im s tužnim ivama znaju strpljivo čekati umivene zore

 

oni su tu ponovo oživjeli, poput davno izbrisanih krugova

 

pozvani i prozvani da posljednja vrata pred Cjelinom otvore

 

 

 

Postoje Skriveni, koji znaju čekati da ih pravi tragač otkrije

 

da bi mu se bez borbe predali u bogatstvu svoga davanja,

 

nema u njima uvjetovanog, ili nečeg što treba da se sakrije;

 

pa i kada najmanje daju, nude darove potpunog pripadanja

 

 

 

Oni su, što svakim tvojim udahom zajednički dišu u tmini

 

koju si neznajuć isplela u mreži neznalačkih sktinji i traženja,

 

bez njih ćeš usprkos željenog izrona, uvijek ostati u dubini,

 

u njihovom oku, sjaj je za tebe bez posebnog roka važenja

 

 

 

Stvarne su to iskre koje ti s tim sjajem stalno i sve govore;

 

vječiti su neplivači spremni potonuti jedino u tvojoj dubini

 

čekajuć da ih nešto u tebi prepozna i donese konačne izbore

 

da bi se tek zajedno s tobom prepustili davnoj podatnoj širini

 

 

 

Sve je, ionako, tek jedna od skrivenih tajni pravoga izbora,

 

onoga koji ne zna za izvor svjetlosti u korijenu vlastitih grudi;

 

da bi plovio svojim nemirom, daleke bljeskove vidjeti mora

 

nastavljajući tražiti vlastite putokaze, kao i svi zalutali ljudi

 

 

 

PS.

 

Stihovi nastali kao odjek na Sjenkin komentar. Hvala!