Budi tu

 

Budi tu

kada počnu padati neke iz prošlosti pristigle kiše

kao pradavna presuda mnogih neodbolovanih tuga;

budi tu

kada jesen neočekivanom melankolijom zamiriše,

sve kapljice puta slijevajući u isti kraj početka kruga.

 

Budi tu

premda već dugo lutaš stazama samo tebi znanim

na kojima nema tragova u odjeku zajedničkih koraka;

budi tu

makar su iščezli vrhovi  posljednjim svjetlom obasjani,

a ptice se skrile u sigurna gnijezda prije velikog mraka.

 

Budi tu

pored izvjesnosti o nemogućem povratku u pradavne priče,

i kada ne moraš skrivati stope k neznanom cilju usmjerene;

budi tu

bez strepnji da nešto sada u prošlom, buduće zauvijek poriče,

odlažući zadaće, prije prvog silaska, u praiskonu pripremljene.

 

Budi tu

makar se činilo da te je život zaboravio negdje sa strane

kao čuvaricu bajkovitih priča i carstva zaboravljenih sjena;

budi tu

da zaštitiš sve stihove samo zbog tebe od mnogih izabrane

i nečiju posljednju pjesmu, što je u svom uzletu zaustavljena.

 

Budi tu

da bi putniku završenog puta postala sigurnom utjehom

u ulozi danog mu i neprekinutom crtom označenog smjera;

budi tu

koliko god netko tvoje napuštanje prošlog, smatrao grijehom

i ma koliko da je potka zajedničkog mozaika davno izblijedjela.

     

Budi tu

jer biti tu nije samo učenje davanja, da bi znala svjetlost primiti,

kada se čini da ti je malena iskra postojanja mrakom okružena;

budi tu

da bi kao najvažnije naučila, sve nepotrebno od sebe odbaciti,

i da s tim svjetlom i slobodom postaneš za navijek obilježena.