Bioenergija, Reiki, Energoterapija – isto ili različito?

Unutar notorne činjenice, po kojoj sve što postoji Energija je sa svojim različitim valno-frekvencijskim očitovanjima, svaka podjela nečega što je cjelovito, već od samoga starta čini se promašenom i iluzornom. I tu, doista, nije potreban nikakav dodatni komentar.

Pa ipak, ljudski je um, već poradi vlastitog lakšeg snalaženja, stvorio čitav razlikovni konglomerat imenovanja i „prepoznavanja“ pojava i procesa koji ga okružuju. I tu, također, ne bi trebalo biti problema da svakodnevna praksa ne nudi situacije u kojima su ti, u korijenima jednako vrijedni i počesto istoznačni pojmovi, često oštro suprotstavljeni.

Činom svojih polarizacija oni tada ne govore toliko o svom sadržaju i kvaliteti, koliko postaju osnovom za međusobno sukobljavanje pojedinaca koji se u takvim odnosima i sami polariziraju i sukobljavaju. Na praktičnu štetu u procesu njihovog korištenja, dakako.

„Bioenergija“; „Reiki“ i „Energoterapija“, između inih, tipičan su primjer rečenog.

U području alternative (premda unutar Cjelovitosti ništa ne može postojati kao „alternativa“, već kao „komplementarnost“), svakodnevni primjeri sukobljavanja njihovih pristalica, uz omalovažavanje jednog, drugog ili trećeg izbora, sve su samo ne rijetkost.

Usprkos tomu što takvim ponašanjima sami upadaju u stupicu vlastite ignorancije i umanjenja vrijednosti onoga čime se bave, upadajući time u drugome namijenjenu stupicu,  razlog za njihovo spominjanje nije u osnovi takvog, počesto i nekulturnog ponašanja.

Proizlazi on iz nepoznavanja (ili nedovoljnog uvažavanja) činjenice „kreativne svijesti“.

Sentenca: „Svijest svjesna sebe same, u stanju je izvesti promjenu unutar sebe same“, osim tisućljetne starosti, u srednjim je godinama dvadesetog stoljeća također dobila istoznačnu vrijednost i od strane moderne znanosti; posebno njenog područja subatomske fizike.

Na taj je način konačno uspostavljena nesporna konvencija obiju strana, po kojoj je cjelokupno „Postojanje“ strukturirano od tzv.  „inertnog energetskog principa“ i Svijesti, kao njenog aktivatora. Ili je bolje reći: nje, kao „kreativnog principa“; ili sjemena, dotad, inertne energetske njive.

I doista, svaka naša misao – kao primordijalni ili početni impuls u osobnom polju – ne prestaje ni u kojoj od situacija igrati svoju kreativističku ulogu. Da li u pozitivnom ili negativnom smislu i smjeru, nebitno je.

Pa ipak, bitna je u svim situacijama u kojima se pojavom kreativističkih obrazaca s negativnim predznakom, uspostavlja jednako takav negativistički odnos. Da je on nesukladan i inherentan općim načelima prirodne ravnoteže, kao preduvjeta uspostavljanja bilo kog stabilnog sustava, ne treba ni sumnjati.

I tu niče svojevrsni paradoks; koji je to najmanje.

Umjesto da se određeni frekvencijski obrasci, svjesnom voljom i odlukom koriste za opću dobrobiti i njihovu temeljnu funkciju održavanja koherencije pripadajućeg dijela osobnog polja, aktiviranjem suprotstavljenih definicija – njihovim korištenjem u „napadačke svrhe“, još i više – pripadajući dio božanske kreativne sposobnosti, koristi se ponajviše na vlastitu štetu. A da štetno djeluje na cijelu okolinu, također nije potrebno sumnjati.

Ako se tomu pridodaju slični obrasci koji stižu iz dvorišta tzv. „oficijelne medicinske znanosti“ (bez obzira na činjenicu sve većeg broja mladih nezadovoljnika u njenim redovima),  konačni mozaik u sve se prije objavljuje, ali najmanje u koherentnu sliku s njenom neupitnom razvojnom zadaćom.  Sve u svemu, razlog više, da se barem o prvo tri spomenuta pojma progovori koja riječ više, makar – za mnoge – u iluzornom očekivanju da će se nešto u danim slobodama izbora promijeniti.

Ako se krene od pojma ezoterijske Cjeline i  njene novo-znanstvene definicije „Jedinstvenog informacijskog polja“, neće biti problem razumjeti pojmove poput „morfogenetskog polja ljudskoga roda“, ili „osobnog polja“ čovjekovog. Njegovog uma, kao „podpolja unutar osobnog polja“, još i manje. A svakoga od njih, s pripadajućim „lex-specialis“ frekvencijskim obrascem.

Na taj se način, između „bio-energetskog polja“ i „osobnog polja“ uspostavlja skoro apsolutni znak jednakosti. Zbog toga i sam idiom „bioenergija“ ne može značiti ništa drugo doli oznaku za osobno bio-polje svake od ljudskih jedinki;  s, također, svakoj od njih pripadajućim frekvencijskim isječkom.

Za slučaj da mu se pridoda činjenica univerzalnog „Zakona utjecaja višeg na niže“ – zbog kojega će svaki od viših frekvencijskih obrazaca utjecati ili mijenjati onaj s nižom nomenklaturnom oznakom – postaje jasnim i cjelokupni „tehnološki proces“ iscjeljivanja.

Uvijek će, naime, viša frekvencija visinom svoje rezonance, u području nižeg polja aktivirati sličan rezonantni odgovor.

Poput prave početne intonacije na početku zborskoga pjevanja, izazivat će i odgovarajući efekt usklađenosti i koherencije obaju polja. To što će se takav efekt kasnije pojednostavljeno prozvati „liječenjem“ ili „iscjeljivanjem“, ni najmanje neće utjecati na samu bit provedenog interakcijskog procesa. Na pozitivnu ocjenu takvog „bio-energetičara“, još i manje.

Već s osnova takvih procesnih odnosa, bio-energetski tretman počesto i u određenim situacijama, iskazat će se kao vrhunska metoda. S njom se oficijelni medicinski postupci, zbog pripadajuće frekvencijske zone (one, u kojoj su situirani elektroni u omotaču atomske jezgre; i atributom su materijalnosti), jednostavno ne mogu mjeriti.

No, na žalost, upravo zbog činjenice frekvencijske zone s koje dolazi, bio-energetski aspekt objave informacijske cjelovitosti unutar vlastitog dijela, nije svemoćan. Često puta zna biti potpuno kontraproduktivan.

Obično se to događa u situacijama u kojima je uzrok poremećaja smješten mnogo dublje od površinske razine svoje fizičke objave; stvarajući time hranljivu podlogu za aktivaciju novog višeg frekvencijskog obrasca. Onoga, nazvanog „univerzalnom životnom energijom“, „duhom svetim“ – ili maksimalno pojednostavljenim, kroz japanski pojavni oblik „Reiki“-a.

Činjenica, da se ovaj frekvencijski isječak, od naroda do naroda; od geografskog područja do geografskog područja, često imenuje potpuno različitim imenovanjima, ne sprječava mogućnost njegovog svođenja na „zajednički nazivnik“.   

Baš kao i Kinezima - kojima „nije bitno koje je boje mačka, ako lovi miševe“ - tako i ovaj idiom (jer to i jeste), ne prestaje iskazivati svoju sposobnost mnogo dubljeg utjecaja u strukturu osobnog polja čovjeka, u odnosu na svog frekvencijski niže postavljenog i inertnijeg brata.

Sa svojim obrascem, situiranim skoro na maksimalno postavljenoj frekvencijskoj razini, preskačući pri tomu uspostavljena ograničenja materijalne zone, ovaj rezonator uspijeva doprijeti mnogo dalje. Svojom rezonancom uspijeva aktivirati mnogo dublje egzistencijalne razine ljudskoga bića. Uspijeva stići, skoro do samog korijena stabla nazvanog čovjek!?

S druge strane, koristeći konvencionalno uspostavljeni sustav simbola,  kao vizualizirani izraz kreativne sposobnosti osobnog polja, on istovremeno uspijeva i u svojim „lex-specialis“ utjecajima. S točno ugođenim „štimom“ svojih frekvencijskih struna, Reiki se ubrzo pokazuje kao instrument, ne kvalitetnije, već više uporabne vrijednosti.

Onima koji su u stanju razumjeti barem osnove uspostavljenih odnosa i samoodnosa unutar cjeline u kojoj je Svijest konstitutivnim činiteljem, poručuje kako se nikakva usporedba (polarizacija, još i manje) između njih niti može, niti smije činiti.

Onima, s početka ovoga teksta, poručuje na najjednostavniji mogući način, kako „svaka od razina egzistencije, ima i samo njoj optimalne procesne alate“. Kao istovremeni dovoljan razlog za opstanak svakoga od njih.

Čini se, kako je dosegnuta ona konačna razina i energetsko-kreativna sposobnost ljudskog osobnog polja?

Na sreću nije tako.

Sam podatak da su (kao što im i imenovanje kazuje) reiki-simboli tek dijelom neograničenih kreativnih sposobnosti „svijesti svjesne sebe same“, potvrđuje izrečeno.

Koliko god stizali duboko; koliko god bili podržavani sinergijskim utjecajem energetskih sinapsi milijuna praktikanata širom svijeta, koji ih u određenom trenutku aktiviraju i koriste, niti oni nisu svemoćni.

Ponajprije je to zbog činjenice, da i sami ovise od svojih „autora“. Onih, čiji je umski dio osobnog polja i sam ograničen vlastitim neznanjima i neiskustvima. Što, na drugoj strani ima značiti, opet niže postavljenim na skali mogućih frekvencijskih obrazaca svijesti.

Na taj način – baš kao i u prethodnom slučaju i sukladno istim zakonitostima – otvara se mogućnost za uvođenje novog kreativističkog pristupa. Da se ne bi iskočilo iz već postavljenog „energetskog okvira“, znalci su mu priskrbili naziv „Energoterapija“.

Svojom (bez među-crtice) jedinstvenom formom, najavljuje kako se radi o nekoj novoj više-dimenzijskoj objavi nečega sa zajedničkim i jedinstveno funkcionalnim korijenom i podestom.

Prethodno uspostavljena najviše vrijednost „životne frekvencije“ time postaje obogaćena za potpuno novi aspekt. Za onaj aktivatorski i kreativni.

Riječ je o onom, u kojemu je „svijest o sebi samome“, kao temeljnim razlikovnim kriterijem između pripadnika ljudskoga roda i ostalih prirodnih objava, temeljnim preduvjetom bilo kojeg koraka usmjerenog k dotad nedosegnutim visinama Jedinstvenog polja svijesti.

Ili, jednostavnije rečeno, onoga koji je u stanju doprijeti do samog uzročno-posljedičnog korijena bilo koje od promjena u stablu čovjekovog osobnog polja.

Baš kao što nije moguće pojmove „energije“ i „svijesti“ ni na koji način promatrati odvojeno, tako na isti način, premda se činilo suprotno, nije dopušteno odvojenima smatrati „životnu energiju“ od njenog ying-yangovskog parnjaka „svijesti o sebi samome“.

Bez rizika o iskazivanju stupnja vlastitog neznalaštva, baš kao i u prethodnom slučaju, moguće je tek cjelinu pojave doživljavati kao novu dimenzijsko-kvalitativnu objavu razine osobnog polja. Samo to, koje je više nego dovoljno za izbjegavanje bilo kojih prijepora ili polarizacija.

Naime, premda se i dalje nastavlja s korištenjem istih „magičnih zakona realnosti“, operativna razlika između Reiki-a i Energoterapije (promatrane s ponuđenog aspekta), ipak postoji. Proizlazi ona iz sadržaja i metodologije provedenog postupka i načina korištenja osobne svijesti.

Razlikuje ih čin tzv. „identifikacije“!?

Dok reiki-terapeutsku praksu, zahvaljujući sposobnosti dosezanja i aktiviranja razine životne frekvencije, mogu provoditi i relativno neiskusni operativci, takva mogućnost u Energoterapiji nije dana.

Dok je već jednostavan čin aktiviranja svjesnosti sebe sama, dovoljan za početak uspostavljanja transmisijskog reiki-koridora između univerzalnog polja na jednoj, a osobnih polja terapeuta i korisnika, na drugoj strani, stvarni energoterapeutski postupak postavlja mnogo oštrije zahtjeve na iskustvo i znanje terapeuta.

Već notorna činjenica po kojoj „viši stupanj znanja, označava i višu frekvencijsku razinu osobnog polja“, sugerira kako se radi o, makar koliko sličnom, ono ipak potpuno različitom postupku.

Premda su u njemu uključeni strukturni dijelovi i „bioenergije“ i „reiki-a“, novi dio - sukladno načelu da „početak promjena najmanjeg dijela znači promjenu cjeline“ – u biti, mijenja i dopunjva sve što se prethodnim metodama dade učiniti.

U onom jedinstvenom i dakako odsudnom trenutku, u kojemu iskusan terapeut, napuštajući vlastitu misaonu razinu i prelazeći na neposredno višu „osjetilno-osjećajnu“ (onu za koju nije potrebno „cogito ergo sum“, jer ga osjećaj „ja jesam“, ne treba), događa se za laike nova razina čudesnosti. Događa se spuštanje energetskog interakcijskog mosta između osobnih polja sudionika.

U tom jedinstvenom trenutku njihove povezanosti aktivira se i vrhunska informacijska konstanta. Poput dvije kapljice, koje u susret unose sve njima pripadajuće potencijale oceana kao jedinstvene informacijske cjeline, događa se jednostavno „konstanta nove kvalitete“.

Što, pritom, reći osim da je „događanje međusobne identifikacije“ zasigurno optimalno, makar i krajnje pojednostavljeno, imenovanje cijelog procesa?

S jedne strane mosta, svoje znalačke i prepoznavateljske obrasce – poput nedostajućih opeka za psiho-fizičko ili emotivno zdanje – slati će terapeut, a s druge primati ih klijent.

Tim, samo naizgled jednostavnim kreativnim činom, uspostavljat će se – za razliku od prethodnih postupaka – maksimalno specijalizirana rezonanca. Kao takva, imat će najvišu mogućnost da je domicilno polje ugradi u svoju strukturu s najmanje mogućih „kakofoničnih tonova“.

Kao i svaki od koherentnih akorda, makar koliko sitan, uveličavat će i upotpunjavati narušenu simfonijsku liniju druge strane.

I to je sve. Za one koji je poznaju i razumiju, više nego dovoljno. Više nego dovoljno, čak i u situacijama u kojima je za stvarnu korijensku promjenu potrebno i po nekoliko godina. U situaciji „inteligencije prirode“ – u kojoj je sam pojam inteligencije definiran kao proces s najmanjim mogućim utroškom energije, za najkraće vrijeme i s najviše mogućim efektom – teško da je moguće drukčije. U situaciji prisutnog „binarnog koda“ i njegovih 1 i 0 mogućnosti promjene, još i mnogo teže.

Na sreću; za sve znalce neraskidivosti informacijske cjeline Postojanja, oni su bili i ostaju potvrdom neiskustva i neznanja onih koji bi ipak da ga dijele iz samo njima poznatih razloga.