Ministarstvo zdravstva je prošle godine donijelo nove propise (ili zakon) o dopunskom zdravstvenom osiguranju. Bože sačuvaj autore i inicijatore tog zakona.

Do sada smo jednom godišnje dobili ponudu za sklapanje ugovora o dopunskom zdr. osiguranju, popunili ih, vratili pošiljatelju i već za nekoliko dana bi stigao poštom ugovor zajedno sa iskaznicom.

Sad se netko dosjetio da bi bilo puno zgodnije da sami osiguranici zatraže sklapanje ugovora, koji bi navodno bio trajan (dok ga ne otkažemo ili umremo), ponude ne šalju poštom nego morate otići sami po tiskanicu, možete je odmah u HZZO popuniti i ubacati u za kutiju, i onda lijepo na miru čekajte koji mjesec.

Oko 20-og siječnja poslala sam poštom potpisan zahtjev za pruduljenje ugovora o dopunskom osiguranju. Vađeće osiguranje mi je isticalo 02. veljače. I sad ja čekam i čekam da poštar deonese ugovor i upute kuda i kako izvršiti uplatu.

U međuvremenu sam pokušavala puna dva tjedna telefonom dobitu nekoga tko radi na poslovima zdr. osgir. Bez uspjeha! Nazovem centralu, automat kaže da biram lokal, a koji, tko bi to znao! Nazivam besplatni informativni telefon, ali opet automat kaže da trenutno nisu dostupni. Onda dobijem nekoliko direktnih brojeva i zovem i zovem i zovem, ali ništa. Ili je zauzeće, ili pristup broju trenutno nije moguć ili zvoni a nitko ne diže slušalicu. Htjela sam samo provjeriti je li moje dopunsko osigurnje važeće i zatražiti broj računa radi uplate premije.

I onda danas lijepo put pod točkove i u HZZO. Ispred mene je desetak osoba. Slušam kako dvije gospođe kažu da  čekaju već više od mjesec dana, onda se uključi i treća sa istom pričom, a i moja je priča ista..

I naravno kritika «onih gore» koji su smislili način kako da uštede.

A ušteda ide tako, da više ne troše na poštarinu šaljući nam ponude, a ugovor možete dobiti ako dođete sami po njega, uplatnice morate kupiti sami (da oni ne troše) i sami si ih popunite prema uputi.

Nema sumnje da je HZZO uštedio, ali što je sa osiguranicima, najmanje

jedanput moraju u Osijek ili neku ispostavu koja im je bliža (D.MIholjac, Našice, Beli Manastir – po izboru i mjestu stanovanja), a kuda god krenete morate platiti autobus, vlak ili ako ste sretni pa imate automobil – potrošiti ćete malo goriva, malo vremena..

Ispada da u toj igri uštedi HZZO, profitiraju prijevoznici, a osiguranici su kao i uvijek obični gubitnici.

I tko kaže da se za malog čovjeka netko brine?