Prekjučer, kad sam se vraćala s terapija, bila sam nekako čudno umorna, kao da sam kopala u vrtu a ne se izlagala suncu, moru i ljekovitom blatu. Ušavši u autobus, odmah sam par puta zaspala i budila se. Znam da sam pri tome i nešto sanjala, ali što, bilo se teško prisjetiti. Umor je bio sve veći i veći, i sve sam mislila, majko mila, što mi je, skljokat ću se ko klada na sred autobusa.

Kod zadnjeg takvog snenog stanja, odjednom, sekundu prije nego li ću se probuditi, vidim scenu; malog slatkog smeđeg psića, kako se iznenada stvorio niotkuda na sred ceste ispred našeg autobusa. Toliko sam bila u šoku, da sam se momentalno torpedirala iz sna ispruživši glavu prema cesti ni sama ne vjerujući je li to što sam vidjela bio san ili java.

Kad ono, psa nigdje, cesta prazna. Do kraja nisam oka sklopila pomno prateći put i sve misleći, evo, sad će onaj psić iz mog sna, zgazit ćemo ga. A što ako izleti neki čovijek, pa ga pokupimo? Sve su me takve misli morile, ali ništa se od toga nije dogodilo.

Međutim, poslije kad sam hodajući do kuće o tome razmišljala, o malenom nasmiješenom psu, jer bio je to jedan od takvih pasa, čije face kao da se smiješe, nisam se mogla osloboditi da mi ta životinja šalje neku poruku, da obratim pozornost, da razmislim.

Znam da sad dok ovo pričam zvuči bezveze i smiješno, možda ćete reći da umišljam svašta, ali meni je nekako došlo u trenu, kako mi pas iz sna želi reći, da bi bilo bolje da prekinem ovo putovanje koje svaki dan poduzimam zbog zdravlja i da je zato on i stao na sred ceste da me upozori.

Kad sam stigla doma i ušla u kadu da se istuširam imala sam što i vidjeti, dvije fleke, da ne kažem fleketine na nozi od uboda nekog kukca. Do večeri se stanje toliko pogoršalo te mi je noga došla dupla, crvena, bolna i otečena. O svrbežu da i ne pričam. Na Hitnoj se i doktor zaprepastio. Crkla sam od straha kad sam mu vidjela facu zabrinutiju od moje, pa sam mu rekla, doktore, nećete mi valjda nogu rezati!! A u sebi sam nizala, gotovo je, ovo je kraj!!Biiip!

Ma neee, ne bojte se, rekao je, ovo je strašna alergijska rekacija na... što vas je tako ugrizlo? Gdje ste bili?

Bila na blatu, odgovorim, al što me ugrizlo, vrag će ga znati, obad, pauk, muha, ne znam, tamo svašta gmiže.

I tako, da skratim priču, od jučer sam na inekcijama, pijem antibiotike zbog nekakve sumnjive bijele crte oko svega toga, i još tablete za alergiju. Imunitet mi je valjda ispod nule, što li...

Što se tiče blata, kaže doktor, tko mi brani ići opet kad sve prođe i smiri se, samo neka ja nastavim dalje. Nema problema...

 E, njemu se nisam usudila pričati o malo smeđem nasmiješenom psu iz sna. Tko zna kakvu bi mi daljnju terapiju prepisao?

Htjedoh reći, ne idem više tamo, za ovo ljeto to sam prekrižila, zapravo sam se totalno izneredila.

A baš mi je žao, bilo još divnih situacija o kojima sam vam mogla pričati; kako je to kad se dvoje staraca zaljubi, kako je to kad žena od 70 nazove ženu od 90 babom, kako muškarci imaju tamaris koji nazivaju muškim, što se dogodi kad ženi pukne kopča na gornjem dijelu kostima a nema koga zamoliti da joj ga sveže osim nepoznate muške ruke al... što bi muž rekao da zna, kako je to kad se muškarac ljuti na ženu a ona mu okrene gola leđe i kaže, hoćete me namazati...i tako dalje....dogodine znači?

Vaša roladaodkokosa