Sjećate se Tajči? E pa jučer je bila u Zadru održavši u jednoj crkvi koncert duhovne glazbe. Osim toga je između prebiranja rukama po tipkama sintića i pjevanja, prebirala i po sjećanju svoje duhovne preobrazbe. Nemam ništa protiv žene, premda joj glas da budemo realni, spada u kategoriju čistoga prosijeka. Još manje sam protiv promijena u životu, pogotovo kad one vode ka boljem.

Dakle, Tajči nam je u crkvi rekla da je na vrhuncu slave odlučila napraviti zaokret u svom životu jer da joj se sva slava i popularnost učinila šuplja, prazna i besmislena. Nije znala tko je ona zapravo. Htjela je pronaći sebe, i zbog toga je, kako kaže, sasvim slučajno krenula u Ameriku.

Koliko se ja mogu sjetiti tog perioda, žena je krenula „preko bare“ s ciljem da na nekakvoj umjetničkoj akademiji doškoluje svoj glas i obuči se k tome kao plesačica i glumica. Željela se okušati u mjuziklima. To joj je bio cilj. Mislim da bi bilo fer od nje da je najiskrenije priznala da je na njega(Boga) naletjela sasvim slučajno a ne ciljano, kao i da u Ameriku nije krenula uopće slučajno, već s ciljem. Ok, malo se prekalkulirala, zajebala u procijeni vlastitih sposobnosti, i što sad? Nije kraj svijeta, a Tajči nam to svojim primjerom i govori. Sve je sretno završilo. Našla je muža, udala se, ima djecu ,a što je najvažnije našla je Boga. Aleluja!

 Ja osobno ne vjerujem da se u Ameriku kreće slučajno a još manje da se baš tamo kreće u potragu za duhovnošću. Nisam čula ni za jedan takav slučaj. Ali u potragu za mlaćenjem para, kruha, studiranja, glumljenja pa na kraju krajeva i mlaćenjem prazne slame, o to da! Za primijer ću navesti život M. Perazićke. Sjećate se nje? Zvijezde promuklog seksi glasa koja je na vrhuncu slave, završila kao peračica posuđa i servirka u Americi, da bi nakon toga uslijedio njen fascinantan fijasko i sramotan povratak u domovinu gdje je više nitko nije htio. Blago rečeno, „nitko je nije htio“. Bilo je to vrhunsko napljuvavanje što od medija što od sugrađana. O kako su tada njeni popularni „kolačići“ imali okus odavno isteklog roka trajanja a seksi uzdasi iz popularne pjesme „ soba 23“, djelovali više nego li zastrašujuće u otromboljenom i zapuštenom duhu i tijelu ex pjevačice.

Ali, vratimo se na Tajči. Sasvim se dobro sinoć moglo  vidjeti da je pjevačica radila na svom glasu i da je ako ništa drugo, njen glas školovan. Tehnika disanja svladana. Mislim da čovjek čak ne mora biti niti specijalno školovan da bi mogao uočiti ono što sam ja. Više nego jednom dala nam je do znanja da njen glas ima( na ne baš tako visokim dionicama) krajnje domete i da se dalje od toga ne može ići. Naravno da svak glas to i ima, tu neku krajnju točku, ali jebiga, daj da ja kao slušatelj to ne znam i ne osjetim. Daj da se pitam dokle možeš ići. Daj da ti se divim, sad kad si već pjevačica koja zabavalja američku publiku.

I zato se ja sad pitam, a kome to Tajči u Americi pjeva? Niti nama nakon toliko godina nije uspijela zapjevati stare hitove jer njene publike više nema. Njeni nekadašnji hitovi sad se čine još smješnijima. I u poplavi Rozga i inih pjevačica, ma kome treba više Tajči iz onih vremena?

Da završim, treba imati muda pa izać pred crnačku publiku i zapjevati Amazing Grace i slične stvari. Treba imat muda pa zapjevati pred onima kojima i vrtićka djeca bolje pjevaju od naših najboljih i najperspektivnijh pjevača. Lijepo i dobro je širiti poruke mira i ljubavi, jer kao što je i sama rekla, Bog je velik! Znam da žena mora od nečega živjeti, ali, niti mi se sviđa da s oko tog pojma vrti novac i zarada, a niti mogu shvatiti da netko u Americi odlazi i plaća da bi čuo ono što sam ja sinoć čula.

Vaša roladaodokosa