Drkati – treba. Čini se da je to postao virtualni moto ovih dana na Magicusu. A kad se nešto treba, mora, onda ništa nije teško, pa tako ni drkati. Tako kaže i „zadana“ ovomjesečna nagradna tema mjeseca.

Da se odmah razumijemo, niti sam drkađija, niti to želim raditi. Možda je razlog tome moje neiskustvo na tom polju. Stoga sam spremna baš iz toga razloga, neiskustva, i promijeniti svoje mišljenje. Otvorena sam za sve opcije. Slušam vas i gledam već dugo vremena, širom otvorenih očiju i ušiju. Ali nisam se tome od vas nadala, nakon svega kažete mi da bi morala kući drkati?

Prije nego se bacim na to, one članice s ovoga portala koje su prednjačile u hvali, kako redovito prakticiraju kućno i vankućno nadrkavnje, moraju me nekako uvjeriti kako se ta aktivnost izvrsno odrazila na njihovo psihofizičko zdravlje. Tja, u svakom slučaju, valjda još nije još kasno da vam se, kad me konačno uvjerite u to, pridružim u zajedničkom onaniranju. Ali do tada; jok!

Što je sigurno je sigurno, samo seks, samo dvoje, samo romantika i ništa više.

I tako, dok sam redom iščitavala vaše jučerašnje misli pretočene u riječi ( neću sad imenovati sve razduševljene članice ovoga portala koje voli drkati) došla sam do nekog zaključka, jer sve je počelo ovako.

1. Najprije je jedna članica ubacila članak-patku o drkanju, i to ni manje ni više nego u Himalajskoj špilji! Bacivši pri tom naglasak na naučno-alternativnu spoznaju, kako bi ta samonadražujuća aktivnost mogla izliječiti grlobolju. I ne samo to. Navodno, što više drkaš, postaješ zapravo oslobođeniji svih nakupljenih sranja u sebi, što u konačnici dovodi automatski do toga da postaješ boljim čovjekom.

2. Kao da ih je netko podrepio nogom u dupe, odmah su se na tu ješku ( dobrog i slobodoumnog čovjeka bez predrasuda) dale uhvatiti baš one, koje se i inače hvataju na sve i svašta.

3. Sindrom zvan nejebica po meni je uzrok sindroma zvan drkanje. Znam da ćete me pokušat osporiti u tome, znam da ćete reći da sam stara kanta i da nemam pojma ni o čemu, ali baš me briga za to. E, nakon toga, poput domino efekta, najprije je krenula jedna, pa druga, pa treća, četvrta… svaka sljedeća hvalila se sve to više, kako je baš ona vrhunski drkađija.( čitaj ovo ipak kao najobičnije lovačke priče) Savjeti su frcali na sve strane i u tome su kao prednjačile žene najiskusnije na tom polju ( eto zato sam ja sirota šutjela). Meni osobita zanimljivost bila je izrečena činjenica, kako niti izlazak iz puberteta ne bi trebao biti razlogom da bi se prekinulo prakticiranja istog. Naročito se drkanje preporuča u dugim zimskim danima kad vas stegne neka bolest (grlobolja npr, ali svakako i neka ozbiljnija bolest. Što teža bolest, to bi proporcionalno tome trebalo duže i češće drkati, jebeš više samo piti čaj!) Ili recimo možda niste znali kao ni ja, kako se sa samo 15- min. samonadraživanja postižu vrhunski rezultati na polju imunitetu. I tako dalje, da sad ne ulazim u ovo široko polje…

4. Pod ovom točkom sam trebalo još nešto napisati, ali sam se strašno prepala i sve zaboravila. Upravo sam uočila kako se na portalu oglasila jedna stara članica. Uvijek ogorčena kad je seks u pitanju, a kamo li sada kada se piše o čistom, nepatvorenom zadovoljstvu i ekstazi, jer kako bi rekla ona, tko je normalan vidio sam sebe dovoditi u to stanje bez potrebe! Orgazam! Bezveze. Orgazam u dvoje, još bezveznije. Umjesto da se šutke i trpeći i ako je baš ljuta potreba, produži vrsta. Ako tako mogu majmuni, možemo i mi.   

Vaša roladaodkokosa