I tako, zakoračismo u korizmeno vrijeme. Fra Jozo je na portalu imao pune ruke posla. Jadan ti ga, s nogu je pao od nagomilanih grijeha članova. Nemam pojma koliko ga Uredništvo plaća za održavanje čistoće naših duša, ali koliko god da je, malo je! Sav se skršio. Tko će znati što je tome uzrok pa se sve na portalu povampirilo, ali ja sve mislim, možda je to zbog ulaska u ovu znakovitu 2012.g. i svojevrsnog smaka koji se, gle iznenađenja, ne događa na nebu nego u ljudima. Smaknuće umova!

Ovih dana baš uoči korizme, jedna članica si je i oduzela život. I nije što je to učinila, ništa novo i ništa neobično, nego neke članice baš su se tome veselile! I bile su zadovoljne što je više nema. I još uvijek su jako zadovoljne. Kao u stilu, ko je jebe, život ide dalje, ionako je bila bezobrazna.

Uglavnom, kad smo se svi na portalu izredali i ispovjedili kako treba, žene malo više a muški malo manje, fra Jozo je kazao neka mu sad na glas svi kažemo čega smo se odlučili odreći tijekom 40- ero dnevne korizme.

Ja sam uvukla glavu u ramena ko kornjača i ponudila ga potkupljivački roladom. Stvarno ne volim postiti i obećavati štošta a onda ipak kršiti odluke. Fra Jozo je asketski odmahnuo rukom i rekao, ne. Prva je na red došla neka naizgled sretna članica, ona je izjavila da neće sudjelovati u tom našem portalskom vašaru i da se ona skrušeno odriče i kaje cijelu godinu i kao, licemjerno je to činiti samo za korizmu.

Svi su joj zapljeskali. Spontano. Nije se baš izrazila takvim jednostavnim riječima kao ja, bilo je tu riječnih vrtloženja, ali to sad nije bitno. Ja sam onda napunila usta kolačima i skoro sam se njima udavila jer na red je došla žena SOS. Fra Jozo ju je iz nekog razloga mrko pogledao i upitao;

-Ha, a što ćeš ti? Da te čujem SoS? Trebaš pomoć ili...?

I ta članica uze iznenada prekidač od struje i ugasi svjetlo na Magicusu.

Ostali smo u mraku. Svi. Nije što smo ostali zamračeni nego što me je netko podlo počeo pipkati, s desne strane čuli su se žensko muški uzdasi, s lijeve strane netko je opsovao a to nisam bila ja. Eto, samo sekunda i to netom nakon ispovijedi i gle Sodome i Gomore...

Fra Jozo je živčano povikao SOS „UPALI SVJETLO!“...jer ako ti se još nije prosvijetlila(...)sad sigurno hoće. Što je s tim mislio, pojma nemam, nisam dobro čula riječ iza prosvjetljenja.

SOS je uzvratila, ne pada mi na pamet. Tek sam – uspijela prebacila na +! Neće mene više nitko zajebavat!Jok!

SOS, nastavio je fra Jozo, ti ćeš za pokoru u korizmi nastaviti produbljivati dobre odnose s ostalim članovima portala. Kapiši?

-Ko piša? Meni se ne piša i neću više nikada s nikim ući u dublje odnose osim s...

Tu smo svi začepili uši jer počela su njena naverglana nabrajanja najuže obitelji uključujući i psa ljubimca. Nije ih bilo puno, tih članova, al ipak...kad im čujete imena po stoti put, reakcija je trenutačni popizditis! Iako siroti ništa nisu skrivili.

A kad je završila, fra Jozo je uspio nekako upaliti svjetlo. Odahnusmo. I odčepismo uši. Sranje, naša sreća kratkoga je bila daha.Opet posegnusmo za ušima, jer odnekud ispod oronulih crkvenih klupica portala Magicus, među fra Jozinim kožnatim sandalama, SOS je izvukla starinski kazetofon i raspalila.“ Aj em redi“ „ dont vont fajt“ „last valcer“ „lav mi bejbi“...i tako redom...

Koji kurac?, izleti sirotom fra Jozi, i svi se zgranusmo, čuli smo ga i preko začepljenih ušiju, ali sos je odmah zastala, jer shvatila je da je otišla predaleko.

A onda, kao da nam je sos prije odaska htjela zadati završni udarac, uslijedila je serija nabubanih svjetskih citata:

“Morate željeti letjeti toliko jako, da ste se spremni odreći svog postojanja kao gusjenice."(T.Paulus)…( trebam li reć da se opet vidjela u liku galeba Jonatana)

“Postoje dvije vrste svijeta. Jedan je moj, a drugi podijelite međusobno.”Jim Morrison…(u trenu se preobrazila u životinjsku vrstu zvanu - crna ovca)

Prestani u mojoj crkvi držati svoj vjeronauk, zaprijetio se sad fra Jozo, jer…

Ali ona je kao za inat sipnula iz rukava;

“Žena je nastala od muškarčevog rebra, a ne od njegovih stopala da se po njoj gazi...ne od njegove glave da se njome vlada, nego od boka da mu bude jednaka... ispod ruke da bude zaštićena i pokraj srca da bude voljena." Anonimus…

I korak po korak…pomalo…s kazetofonom, prekidačem za struju + -  i knjižicom svjetskih citata da ne bi slučajno pogriješila s vlastitim mislima, jer što je sigurno je sigurno, i tek nakon toga je konačno… odletjela ili odblejala …nebitno….

Vaša roladaodkokosa