Evo jedne zanimljive teme, koju svi vole - kućni ljubimci. O njima imam određeno mišljenje s kojim se ljubitelji istih možda i neće složiti. Govoreći o psima, po meni, kakav pas takav gazda. Ako je pas glup, i gazda je. Ako laje nesuvislo i bez razloga, od gazdarice je to naučio. Ako grize, i gazda je neki opasan tip. Izležava li se na kauču, lijen je kao i ukućani. Pas je noću s vama u krevetu? Hej, bolje vam je da tu situaciju niti ne komentiram.

I tako, jučer je na gradsku plažu stigla jedna obitelj. Muž, žena, dijete i dva psa. Nordijski tipovi. Vikinig i valkira s djetetom i ljubimcima. Svi bljedunjavi do bola. Boja njihove kože pod udarom sunčevih zraka je vrlo začudna, ružičasta poput čovječje ribice. Dakle, smjeste se ti ljudi, a gdje će drugdje nego li do mene. Što da vam kažem, osjećaj da sam upravo postala crnkinja iz središnje Afrike, nije me napuštao.

Vikinško dijete od oko 10 godina nije imalo kupaće gaćice, ali to ga nije smelo da ostane u donjim gaćama s žutom flekom sprijeda, i skoči veselo u more. S druge strane, tata viking je bio neki ogroman tip, duga plava kosa, plave oči, mišićav, ali i u njega gaćice začudne. Ala biciklističke. Trenutačno nisam raspoložena da vam opisujem što se s njima dogodilo nakon što je i on skočio u more. Ipak, gospođa valkira bila je pristojna.

Kao pravi europljani ( a ne sirovi balkanci) krenuli su Švedi na more skupa s ljubimcima. I gdje će nego, normalno, na gradsku plažu prepunu kupača. Tako se to valjda radi i u Europi. Jbg, što prije to prihvatite,to da će ljudi i psi kad tad jesti iz iste zdjele, bolje za vas. Najprije je skočio u more pas br.1. Bezvezan mješanac poprilično živahan za moj ukus. Nakon što se okupao, došao je do mene dobro me smočio istresavši ono čupavo mokro runo, i druželjubivo zagazio na moj šugaman. Hej, kad sam dreknula i poslala ga ne u jednu već u tri pizde materine! Stoji takav, obješenih mokrih dlaka, sive boje poput ofucane krpe za pod, i gleda me u oči. Ustanem ja tada ljutito i da ću ga sad kad već ne reagira na viku, opizditi nogom u dupe. Tada je valjda shvatio da se ne šalim te se pokunjeno udaljio do škalja.

Ovaj drugi psić, đukela je još veća. I nije što je đukela, fućka se meni za pseći pedigre, već se jadnik boji mora. Dugo su ga molili i nagovarali da uđe, ali ma kakvi, neće pa neće. A onda su ga, na moje zgražanje, sirotog zavitlali u zrak i bacili! Nikad u životu nisam vidjela da pas ne zna plivati. Kažu da svi znaju i da im je to uređeno. Ovaj se jadnik valjda totalno usrao od straha, pa se hvatao za svu što je u tom trenu plutalo morem; tuđe ruke, noge, leđa, guzice, cice, ma na baš sve. Da bi na kraju sasvim potonuo. A u shit! Nije da sam luda za životinjama, ali čak je i za mene ovo bilo previše.

No, okrenem glavu da ne vidim ta sranja u moru i da vidim što radi đukela broj 1. Naravno, a što bi europski pas mogao raditi na gradskoj plaži nego li srati. Pa ću vam sad opisati kako to izgleda kada pas sere tamo gdje mu nije mjesto, i pri tome ima tvrdu stolicu.

Najprije se naguzio. Trajalo je to. Dugo se nije zbivalo ništa. Pa se tako guzeći vrtio tražeći najbolji položaj ne bi li istjerao suvišan materijal iz sebe. Opet je dugo tiskao, da bi konačno izašao jedan tvrdi brabonjak. Nakon toga krenula je serija istih. I na kraju, konačno cijela kobasica. Zatim se zadovoljno stresao. A jak maestral koji je pri tome puhao, nosio je vonj govana prema kupačima. Svi smo znatiželjno i na rubu incidenta, uperili oči u ženu valkiru. Hoće li ili neće skupiti govno vikinškog psa? I je. Skupila je. Sve u svemu, što da vam kažem. Mislim, jebe se psu za ljudski turizam i ljetovanje. I maltretiranje po autu, avionu, vlaku. Životinjama nije mjesto na takvim mjestima. Ostani kući sa psom i moči si noge u lavoru. I na kraju, kad sve zbrojite, više su se Švedi zajebavali s đukcima, nego li što su imali posla s vlastitim gologuzim djetetom.

I da se topilo, čini mi se da od brige za životinjama, ne bi ni primijetili.

Vaša roladaodkokosa