Opet me je kreatorica umjesila, mene roladicu, iako, nije više znala želi li je itko jesti ili ne želi. Najvjerniji kušač njenih rukotvorina, izjavio je da ništa pametnoga ne zna učiniti pa tako niti najjednostavniju roladu umijesiti. Neka se mani ćoravoga posla.Tako sam ispala gorka s par kapljica njenih vrelih suza umjesto ekstrata vanilije, otkotrljanih u tijesto. Taj drug je izjavio; drugarice moja, glupa si. Za ništa nisi sposobna, ne znaš ispeć kolač a da ti ne zagori. Od tvoje kreme DIŽE MI SE SVE. Ona je radosno pomislila, zar baš sve? I umjesto da to shvati kao ljubavnu izjavu stoljeća, ona ga je na to, ko prava glupača upitala; što ti se diže?Jel stomak? Imaš li vjetrove?

Drug je prevrnuo očima naopako, nategnuo svoj omiljeni prsluk i rekao kratko; nisam sretan, ne od kad sam tebe upoznao. Tek sad znam, nakon što sam tebe upoznao, kako sam BIO sretan. Sreća je za mene postala nepoznat pojam.

-Nemoguće je da sam ja uzrok tome, druže, što ja imam s tobom, drhtala je kreatorica kao prutić.

-Nitko meni neće sjebavat život na novom portalu, a to želiš napraviti jel? Ti bijedna kopijo, nesposobna jadnice, samoprozvana kraljice bez krune na glavi...

-Nisam znala da sam kraljica?

-Ajde, ne pravi se nevinašce i gluplja nego što jesi, naravno da nisi kraljica, sama si nabila tu titulu i okrunila se.

-Kad? Ne sjećam se trenutka krunjenja...

-Dosta mi je faca kao što si ti što dolaze pod moje pjesme a samo da izliječe svoje komplekse manje vrijednosti. Kao da ti takva, isprazna, nikakva, možeš uopće išta shvatiti.  Želiš da odem, da se vratim od kud sam došao?

Ona je u sebi pomislila, j*** mi se, ko oćeš ko nećeš, ali od straha je opet šutila.

 -Ne, nipošto, kao papiga nastavio je dalje, ja jedino baniran odlazim s megdana, ali kao pobjednik naravno „kolačiću moj“...

-Tepaš mi, nitko mi još nije rekao „kolačiću moj“...kako slatko...hvala...

Mi smo dvije suprotnosti koje se privlače i odbijaju, nastavio je drug kao da je ne čuje, znaš sve je to u našim glavama zapravo igra riječi i uma...

Ona je rekla, ne znam što želi time reći,  ne razmijem te, sjedni, smiri se, uzmi jednu feticu@...zagrizi me.

Neočekivano, uzeo je jedan komad, pogledao je u oči, i mljackajući počeo govoriti, naravno da ne možeš shvatiti, ne kužiš  moju skrivenu ironiju, preglupa si za to. Teča! Šuplji lonac! Ja o mržnji prema idiotima kojima sam okružen, uključujući i tebe, a ti o ljubavi! Dok je grčevito svladavao gorko-slatki zalogaj, smišljao je daljnje uvrede prema njenim kulinarskim sposobnostima.

- Zagorila je, fila je mljackava, jbt nemaš pojma ni o čemu. A da probaš pisat pjesme? Vjerujem da bi ti to bolje išlo. Ostavi se kolača, i ne gori više moj filovani kolač. Pogle mene...

Ona ga je pogledala i crkla od smijeha. Opet je pomislila da joj on na neuobičajeno senzualan način i s puno metafora želi reć da je voli, ali za svaki slučaj, nastavila se dugo smijati, zapravo predugo , sve dok joj on nije rekao, koji k**** se smiješ, ništa nije smiješno. Smiješno je onda kad ja kažem da je smiješno, drugarice!

Ona je brzo ubacila novu ploču; slušaj, ima jedna vidovita baka, dobro poznata po svojim moćima, bila sam kod nje, da se savjetujem u vezi mojih strahova i snova.

-Molim? To si mogla i mene pitati. Čitam te ko knjigu. Nisi baš normalna.

- Rekla sam joj da se bojim da mi kolači ne zagore, da mi se krema ne prelije, i da ti nikada nećeš biti zadovoljan mojim slatkarijama. I da mislim da nikada  neČU spoznati sreČu. Moja potraga za najboljim receptom još traje. Postoji li takav recept druže?

- Ne znam, ne postavljaj mi bedasta pitanja, prepametan sam za tebe. Mislim, nešto gluplje u zadnje dvije tri godine, sigurno nisam čuo! Koja si ti...

Prekinula je nizanje uvreda s riječima:

-A sad ću ti ispričati san, slušaj; sanjala sam da rađam. Dijete nikako da porodim i kao da je odlučio ne izaći van. Odmah sam znala da će biti zajeban, već u startu se odupirao novom svijetu. Osim toga nije se okrenuo glavom prema dolje već guzom. Namučila sam se da to čudo od djeteta porodim i tako, kad je napokon dječak ugledao svjetlo dana, učinio je to s guzicom umjesto glavom. A kad ga je babica pljesnula po njoj da zaplače, činilo se da je zamrzio i sav ženski rod. Zbog njih plače i danas. I od tada pa sve do odrasle dobi taj dječarac ima strahove i kompleks, da ga netko želi podguziti, naguziti. Uzalud sam se trudila dokazati mu suprotno da se neki rode s glavom a neki s guzicom. Sve je to normalno. O ljubavi prema djeci, danima bi mogla pričati...

-I To je to? Katastrofa. Užas. Ne znam kakvo je bilo stručno tumačenje sna, ali i ne zanima me previše.

-Smijem li ti prići bliže, plaho ga je upitala?

-Meni? Zašto? Nemoj radije...drži razmak.

-Znaš druže koji je tvoj problem?

-Koji drugarice?, pitao ju je dok mu se roladica topila među nepcima a na rustikalni prslučić, njegov najdraži, omiljeni, romatično poput snijega padale mrvice kokosa. U tom trenu tražio je u njoj greške i nedostatke, kao što neki ljudi vole u drugima pronalaziti slabosti i mane... stvarno jadna osobinaJ...

-          Postoje ljudi kojima se u nekom trenutku, zbog određenih životnih okolnosti, krivi organ u tijelu ukoči i to u pogrešno vrijeme. Kao tebi sada.

-          Meni?, i uspravio se na stolici snažno ukočene kičme...!!!

-          Taj organ koje se tebi sad ukočio počinje na slovo K...ali nije ono što ti misliš.

-          ?

-          A i ovaj drugi organ koje bi ti se trebao kočiti a iz nekog razloga je zakazao pa se ne koči, isto počije sa slovom K....mislim,druže, tijelo ti je pobrkalo organe, situacije, ljude, misli, ništa ti nisam učinila, nemam veze s tobom, pa ipak rado kažeš, da iz nekog meni skroz nepoznatog razloga, gorim tvoj filovani kolačJ

Zvuči tako sexi, rekli bi „neki“...

Vaša roladaodkokosa