Onako si ga mislim ..vrijedilo je. Prošetati Rijekom u predvečerje.. sresti neke stare i upoznati neke nove ljude. Vrijedilo je penjati se svaku večer na peti kat kod  moje kume.. prepričati joj aktualne stvari i leći spokojno u krevet na čijem zidu stoji ogromna slika SAI Babe. On mi je čuvao moje knjige.. dok sam ja se smijala u veselom društvu pjesnika.. dok sam ispijala topli čaj u Istarskom klubu u jedan ujutro… i penjala se u dva sata noću zajedno sa mojom Vanjom pod ruku brojnim stepenicama do Belvedera..
Vrijedilo je sjedit u Gradskoj viječnici..  prepustit se stihovima naših gostiju Slovenaca.. hvatati osmijeh u letu.. prodrmati nečiju toplu ruku. .pročitati par svojih stihova i onda osluškivati pljesak.. dok se vraćaš sa osmijehom do svojeg sjedala.
Vrijedilo je slušat stihove našeg gosta iz Mostara.. dok je opisivao svoj grad. Goverći stihove iz duše i sa ljubavlju. Vrijedilo se je smijat šalama i upadicama..popit čašicu i nazdravit..
Vrijedilo je sjedit uz svjetlost svijeća.. izgubit misli u maratonu isprepletenih stihova..i tražit naočale u mraku da se pročita još jedna pjesma.. koja mi je eto trenutno pala na pamet..
Vrijedilo je razmijeniti misli o pjesmama i pisanju.. sjedit u prelijepoj dvorani Filodramatike. . iako sam zalutala na samom ulazu..  tamo je bila Biserka. Koja mi je mahnula nasmijavši se mojoj nespretnosti.. vrijedilo je ta dva dana prepustit se da stihovi i ljudi kroz mene teku kao neka rijeka..
Vrijedilo je slikati se zagrljen..u jedanest ujutro.. neispavana sa podočnjacima..ali nema veze.. osmijeh je bio tu i radost u srcu..
Vrijedilo je na odlasku još jednom nazvati. .prijatelje. reći bilo mi je divno i hvala na svemu..  dok je autobus kretao prema mom Poreču… a ja umorna se namještala na  sjedalu…dok su me ispraćale prve kapi kiše. .kao da se i grad  sa mnom opraštao…
Vrijedilo je Rijeko.. vrijedilo je Valerio.. sav tvoj trud nije bio uzaludan.. hvala Damire…..hvala Vanja.. hvala Biserka.. hvala mom pjesničkom jatu.. vidimo se dogodine.. a ja vjerujem i prije.
Vrijedilo je!!!