Ah.. uzdahne Suljo.. ne smijem biti ohol.. gledajuć oko sebe mrtve Mađare…Idem napisat pjesmu Hurem .. mojoj ljepotici mome suncu mojoj mjesečini.. mojoj jedinoj..
Izvinite sultane.. prekine ga Ibrahim.. kome to pišete?
Pišem mojoj sultaniji najljepše stihove .. uostalom tko si ti da pitaš.. pogleda ga osorno Suljo ispod svojih namrštenih  obrva..
Bolje skupi zlato po  napuštenim dvorcima i pošalji u prijestolnicu.. nešto mi je usfalilo—
U prijestolnici sve se pripremalo za slavni povratak Sulje iz bitke..
Cijeli harem se poredao ispred dvorca ..očekujuć svog junaka..
Hurem je obukla svoju zelenu haljinu i poredala prinčeve uz sebe.. dok ju je Mahidevran ljubomorno pogledavala.
Neka ona samo gleda.. sa tim svojim jedincem Mustafom.. pomisli Hurem.. zna se ko je izrodio najviše prinčeva,,
Zanjištaše konji .. i Suljo sjaše sa svog konja  vranca te ponosno priđe svome haremu..
Gdje ste žene poviče u zanosu.. tako ste mi nedostajale…
Kad sve izljubi… stane na cestu i zagleda se zamišljeno u daljinu..
Ibrahim mu priđe i stane šutke uz njega..
Šta te muči gospodaru?
Znaš vidio sam na trenutak . kastiljsku princezu Isabelu.. koja je to ljepotica ahhh!
A što ćemo sa Hurem.. ona vam to neće dozvoliti upita ga Ibrahim..
Ah,, Hurem.. vidiš da se objesila od silnih poroda.. nije mi više tako lijepa..
Odvedi ti nju na dugu plovidbu i ponesi vreću sa sobom.. i vrati se sa praznom barkom.
A prinčeve će već netko utješiti!
Tako i uradiše.
A Suljo je prelijepu Izabelu doveo u svoj dvorac i postane sultanija.. ali nije više pravio djecu.. imao je dovoljno prinčeva za nasljednike..  već će oni kad odrastu riješit se viška.. pa ko bude jači taj neka vlada..
KRAJ