Sjećam se dobro kad sam bila oduševljena pjesmom koja je pobijedila neke daleke godine ne znam točno koje na Euroviziji..o ujedinjenoj Europi. Pjevušila sam je danima onako spremajući po kući..bio je to neki san iz kojeg mi se nije budilo.. dobro zamišljeno.. bez ikakve primisli o iskorištavanju..već čista ljubav… maltene …zen…
I sad kad za par dana postajemo dio tog sna i ulazimo u Europu kao 28 članica ostajem suzdržana!
Ne tražim zastave sa zvjezdicama.. ne spremam veliko slavlje na koje nas pozivaju.. već se povlačim skroz u pozadinu događanja..i najradije bih sve to prespavala..
Pred očima su mi neke ružne scene iz Grčke.. vidim samo debele bankare sa svežnjevima ključeva oko pasa i sirotinju koja prekapa po kontejnerima..
Vidim zagađenu prelijepu prirodu…crni dim iz tvorničkih dimnjaka… brdo super marketa sa policama neukusne GMO hrane.. vidim piljarice u čudu dok im ugrađuju fiskalne kase i jato preplašenih golubova što polijeću u maglu iznad zaspalih gradova..
Vidim napuštena poljoprivredna zemljišta zarasla u korov..i tamo u dalekom Briselu.. blijede činovnike što slažu papire na gomile ,,,novi zakoni… novi krediti.. i nove omče oko vrata..
I ne treba mi zato tronožac niti  da udišem neke čarobne pare..i nisam Nostradamus…!
Vidim izdaju..što se umotala u šareni papir kao nekadašnji svileni bonboni  i još uvijek sanjam jedan te isti san..
Zemlju sa puno ptica… prelijepih vodopada…sretne ljude.. nasmiješenu djecu.. i orla što polijeće visoko u plavo vedro nebo..!
Vidim radišne vrijedne ljude koji su pognuli glave..a iznad njih polijeću ogromne limene ptice..
Probudite me i recite mi da je sve samo ružan san…!!!